Osjecam, dakle postojim

Kada bi samo jednom pogledao u prošle dane sa stajališta jednog osmijeha, vidio bi sva zrnca sreće, livade posute cvijećem i poneka lijepa sjećanja.  Kada bi samo jednom pogledao korak dalje i svoje snove izvan zidina tuđih mišljenja vidio bi neke oči što vjeruju u tvoje korake i neke ruke što te čuvaju dok praviš prve korake ka sebi. Kada bi samo jednom čuo harmoniju kišnih kapi što svira po oknima i ono sitno šuštanje lišća visoko u granama osjetio bi čudesnost bivanja u bezbrižnosti sadašnjeg trenutka.  Kada bi samo jednom čovjek odustao od briga i svoje akontacije na sikiracije zamijenio osmijesima, svijet bi mu postao igralište dječije sa šarenim toboganima.  Stani, gledaj ove kapi kako spiraju sve loše dane. Čudesnost postojanja baš tebi iza ugla maše. Zar nije najljepše plesati na kiši? Da, bilo bi divno biti mokar do gole kože kada bi samo jednom pustio to dijete u sebi da se zabavi.  Tahanyk

Nekad su tišine ringišpil razgovora između onih tebe koji žive u tvojoj glavi. Nekad su osmjesi talasi na kojima plove najveće tuge. Nekad je ljutnja vjetar koji nose naše brige. Ne vjerujem osmjesima, ni ljutnji, ni tišini! Viškovi samokontrole su kao loš vozač što uzbrdo uvijek povlači ručnu. Saobraćajno prihvatljiv, ali i dalje loš vozač. Isti kao ljudski obziri društveno prihvatljivi, granično iskreni, nikako autentični. Naučila sam da tišine govore glasnije od riječi, u da osmijesi bole više od hirurškog skalpela, i da su ljutnje nerazumijevanja između različitih svjetova. Naučila sam da iza obzira uvijek stoji neka prešućena istina.  A gdje su ljudi? Oni autentični ljudi koji žive ono što osjećaju?  Tahanyk

Dođi! - šapuću joj zvuci siringe. - Da ti zlatne kose češljam kraj potoka od sna! Da te ušuškam u svoje riječi ljubavi. Da ti pokažem šta sve čini ovaj ja, lud od ljubavi. I kad pomisliš da odlazim, ja se uvijek vraćam. Dajem ti sve, i kad me nema. Ja sam putnik u tvom vozu do beskraja. Gdje god da sam, tvoj ja sam. Kad gromove Perun potjera, i spere kišom otrove što su te žderali k'o kapi kiseline, u tvojoj bašči niču perunike. Iris ti razastre ogrtač od duge za sve nove dane koji dolaze. Ja sam skupljač tvojih osmijeha nježnih poput tratinčice. Pletem ti lanac od cvijeća ove duše što za tebe klikće. Molim Boga svakog dana da te u milosti svojoj kupa, da te čuva kad treba i od tebe. Čuješ li, kako ljubav piše?  Tahanyk