POEZIJA

PRIJE METAMORFOZE

Žuljaš me po moždanim ćelijama

K'o zrna graška bez dušeka

Modrice što lijeno bole

Prije metamorfoze.

Pleteš paukovu mrežu u mojoj glavi

Elastičnu za socijalna pravila

Čvrstu za uhvatit plijen

Prije metamorfoze.

Čovjek se podijeli prije množenja

Sanjajuć svilena krila 

Kao gusjenice na samrti

Prije metarmofoze.

Tahanyk

PISMA

Pišem Vam, jer odavno ne sretoh

Nekog da mi um zaintrigira.

Od ranog jutra promišljam

Čvorišta diskretno binarnog

Vašeg istipkanog pisma.

Priznajem Kittler neznanac mi je

Rado ću biti učenik Vaš.

Razgraničavanja i povezivanja

Reflektuju opskurnost postmoderne.

Vaša rečenica u diskretno binarnom

Briše razdjelnicu medija pisma.

Demantira moju papirnatu nostalgiju.

Upućenost dvije medija sfere

Jedna na drugu zapravo mi govori

Da su i nauka i umjetnost izolovani

Nedorečeni i nepotpuni.

Bit ću slobodna da kažem

U nadi da ne zaslužim Vaše prezrenje

Primjećujem za duže forme

Korisite elektronska pisma.

To kazuje da viber, pa i messenger

Svrstava u informativne forme

Amputirane od umjetnosti.

Tahanyk

VODE BOSNE

Ostaše mi usta žedna,

Bosne medne i ponosne, 

Duša ova što vapije

Za izvorima bosanskijem.

Kano filigranom protkana

Rahatlukom prostrana.

Teku joj srebrene vode,

Kralju Bosne u pohode.

Kano zvekir da je

Na dženetskijem vratima.

O Svemilosni,

hedija Tvoja golema je

Dobrijem Bošnjanima.

Tahanyk

LAŽEM

Reći ću ti šta je ljubav.
To je apstraktna imenica
i dar u rukama umjetnika
što nožem slika pejzaže u boli
u kamenu kleše siluete patnje
u riječi gubi smisao i nestaje
kao lonac vode predugo na vatri.

Reći ću ti šta je ljubav.
To je smijeh i suza olovna
Tuga u duši okamenjena
To je iskorak iz udobnosti
to ti je ono kad ego slomiš
To je ono kad se u tebi probudi
Sve što odavno ne postoji.

Reći ću ti šta je ljubav.
Lažem, neću ti reći.
Za ljubav riječ ne postoji.

Tahanyk

NEZNANAC

Ne pamtim ti ime,
ne znam ti ni broj
pamtim onaj tren
kad si bio moj.

Dok su nam se pogledi
utapali u borova sjeni
Poljupcima crtao si
auto kartu po meni.

Točio si more

sistem kap po kap

previše za čašu

nastao je slap.

Imao si talente

za sve moje snove

odveo me tamo

u horizonte nove.

Volim te, volim

u toj jednoj noći

dok more gori

i stijena se topi

Volim te volim,

al sutra će doći

i ova noć i ljeto

sve će ipak proći.

Plesat ću u klubu

daleko od tebe

sjetit će me more

one naše zore.

 

Bio si neznanac,

a po mirisu te znam

ali nisi bio stranac

uvijek te prepoznam.

Tahanyk

PRIVATE DANCE

Come on, stay on,
it won't hurt,
neither me nor you.
Just one life floor
where we get wet,
so stay on,
keep moving your hips
in music beat
on this dance floor.
It is simply
just dance, dance
beyond the star.
All you have is
this moment now.
One more move
one more shimmy
on you thigh.
Who is student
who is teacher
in this private
dance party?
Tahanyk

PITAM

Opet pitam srce ovo
kako voljeti više može
gdje je stalo toliko tebe
ispod ove moje kože.

Opet pitam misli moje
zar te nije dosta bilo
tjeram te iz vijuga mozga
a zovem te moje milo.

Opet pitam dušu ovu
kako si se tu naselio
molim je da istjera te
mir si joj uznemirio.

Pitam ove zvijezde
da se vrate na mjesto
imala sam svoj mir
sad ga nemam često.

Tahanyk


TAKE ME

Take my hand, before it`s too late
don´t let me go on some other way
You know I am a dreamy rider
in the garden of soft soul.

Feel with me, silky water touch
and jump with me from the edge
in the nectar of love and lust
break the taboo in your head.

Take me, before it`s too late
patience is not my nick name
You know I am dreamy rider
ride with me in secret land.

Tahanyk


NE PRIČAJ MI

Ne, ne pričaj mi samo ti
nikad nemoj o ljubavi
nemaš prava vjeruj mi.

Koliko srce zaboli
znaju samo izdani,
a ne izdajice kao ti.

Ne, ne pričaj mi samo ti
Kako si znao voljeti
Nemaš prava, vjeruj mi.

Koliko srce zavoli
znamo mi koji smo ostali,
koji nismo pobjegli.

Ne, ne pričaj mi o ljubavi
dok u nju ne zaroniš
Nemaš prava, vjeruj mi.

Nemaš prava, ne meni.

Tahanyk

CONTROL

Feelin` the same

In deepest connection

Dancing dark play

Rope in affection.

Obscure of soul

Hidden inferno shape

Drawn into black hole

See, there`s no escape.

Sealed in sticky touch

Mixed of blood and sweat

Trapped in desire clutch

Delight that piquant wet.

Your darkness is

Stealing a beauty

Diving in the dark possesion

Wrapped passion

in self control or to be controlled.

Screw it all,

You`ve got a balls,

use them.

Tahanyk

METAMORPHOSE

There`s no tears in my eyes

I never cry, I don`t even try

I convert all tones of pain

Into the hazy oil on canvas.

Please, be good, just go away

I used to all scale of  betray

There`s no regrets for choices

That we made by inner voices.

Just go, everything will be fine

I know how to die with laugh

I am wizard of die

I dress up sorrows with a smile

And wearing pain with a style.

Don`t ever cry, dont`t even try

Metamorphose your pain to art.

Tahanyk

 

UNCONVENTIONAL GAME

I am daydreamer

In the box of norms

And night walker

At the edge of abyss.

One day I let you in

Deep under my skin

Like a thunder flower

In those stormy hour.

I gave you white daisies

For healing our disease

You send me red ones

To get me tease.

Don`t let them fade

In this unconventional game

On the daisy side

Where we can be wild

At least one moment in time.

Tahanyk

DEMONI PLEŠU

U sehari sjećanja

Na moru polica

Prošlih života.

Demoni plešu

Ime ti klešu

U kameni pod.

Had dok vlada

Duša mi strada

Boli me tobom.

Demoni plešite

Slobodno režite

Svikla sam na bol.

Tahanyk

LJUBAV IL` STRAST

Prosula se po nama tišina

K`o fina zlatna prašina

Preglasna

Za trenutak ćutanja.

Dijalog duša

Energija što vibrira

Požuda.

Bijeg pogleda

Negdje po strani

Nervozan osmijeh

Loše serviran

K`o prijateljski.

I svaki pogled

Preko stola

Nikad više nije isti.

Tahanyk

PRIHVATLJIVO POSTOJANJE

Prihvatljivo postojanje
U vakumu bivstvovanja
Na toboganu smijanja i plakanja
Na vrtešci sranja i milovanja
Na ljuljašci nadanja i stradanja
Duše su žedne, tijela su gladna
Na uzici prihvatljivog postojanja.

Tahanyk

MAČE

Ranjeno mače
Plače i jauče
I bol sriče
Na zemlji leži
Od zvijeri ne bježi
Ni pas kad reži
Krvave rane liže
I stoti put se diže
Življenju korak bliže.

Tahanyk
 

 

IĆI ĆU

Opor je i ovaj grad

I ljudi što dahću tu

I rupe na svakoj cesti

I otužne fasade

Što bulje u nas

Ići ću negdje

Gdje je oblak mal´

Gdje je nebo plavo

I mora šum odjekuje

Gdje ne postoje sivi

Ni ljudi ni zgrade

Gdje sve ceste

Dušu oplemene

Ići ću daleko

Gdje nema ni mene.

 
Tahanyk

OSTALO JE

I šta sad ostalo je?

Nakon svih voljenja

I uvreda i plakanja

Strasnih zagrljaja

Umrlih nadanja.

Šta sad ostalo je?

Neki strani grad

Pogled s Marjana

Topao krevet

Ledena soba

I onaj peškir naš

Negdje ponad vrata

Ekonomična tuširanja

Sedam jastuka

Na sastavu kreveta

Adam u čarapama

Eva zbunjena

Zapela na pola puta

Tražeći izgubljenu ženu

Negdje duboko u sebi.

Šta sad ostalo je?

Žena pronađena

Ponovo sama

Na vjetrometini.

Tahanyk

 
NE STIŽE

Umorna ruka
Olovka pala
Klonula
Od življenja
Preživljavanja
Proživljavanja
Doživljavanja
Od sreće i tuge
Smijeha i plača
Borbe i mira
Dugih noći i dana
Ni korak dalje
Ni slovo više
Ni pedalj bliže
Ne stiže, ne stiže.

Tahanyk

 

TINTA

Tinta plače za tvojim korakom
ćupriju dok gaziš ko moje srce
samo još stolnjak društvo mi pravi
i konobari su davno zaspali.

U dnu čaše vidim tvoj lik
u glavi čujem ti smijeh
jesu l` to vrane sa sarajevskih grana
ili otrovane ribe iz Miljacke

Tahanyk

PUDER ZA OŽILJKE

Svako srce svoj ožiljak ima

Koji skriva i skriva.

Neki skriven smijehom

Neki riječju oporom

Neki sebičnošću

Neki raspravom

Neki dobrotom

Neki ljubaznošću

Neki vulgarnošću.

To su puderi svih vrsta

Otporni na sve utjecaje

Osim na suze u tišini.

Tahanyk

POSLJEDNJI NAKLON

Posljednji zastor se diže

Raskošan naklon publici

Molim gromki aplauz

Ovo je najbolje što sam mogao

Vi što ostajete ostajte mi sretni

Ostavljam vam

Sve šljokice,

Sve šarenilo,

Sav sjaj,

Boje za vaše fasade,

Iza kulisa haljina nema,

Krevet vlažna zemlja,    

Duša ogoljena,

Na pladnju djela servirana,

Tamo ništa ne treba.

Tahanyk

BUDI SVOJ

Svi će te kriviti

Otkočenih riječi

Punih osuda,

Ne krivi ih

Misao im bolesna

Glavom pluta.

Ne daj da te uvuku

U lavirinte očaja

Tamo sretne tuku

Bolesne im bolesnik liječi

novom dozom očaja.

Ustani!

Voli do izdaha!

Zagrli zrak!

Zaplovi nebom!

Skoči!

Budi svoj!

Tahanyk

DA SE VOLIŠ

Staneš pred istinu,

Ogoljenu,

Nema kože, nema kostiju,

Meso servirano je crvu.

Kaput skineš olovni,

Svoj odraz na vodi

Otkriven vidiš,

Pustiš da krv curi,

priznaš šta trebaš,

i ono šta voliš,

I plač zagrliš

I pustiš što nema,

Udahneš što ima,

Probaš da se voliš.

Tahanyk

KAD SE SRETNU

Na nekoj cesti zaboravljenoj

od Boga i od ljudi

neki se pogledi dodirnu

neke se ruke znatiželjne

u divljem plesu sretnu

neke se usne usana napiju

neki se uzdasi otkinu i krenu.

Na nekoj cesti zaboravljenoj

zaboravljeni lutaju

savršeno jedni drugima

odgovaraju

ostavljeni u svom bespuću

hrabrih snova

spremni da se prepuste

neistraženim predjelima,

divljih okeana,

orkanskih oluja.

Zaboravljeni na zaboravljenoj

nekoj cesti kad se sretnu

ruke, usne, oči put svoj nađu.

 
Tahanyk

MIRIS

Miris trave ti u kosi

Pomiješan sa ružama

Miriše na zemlju

Materu plodnu

Nagonski miris

Za njenim njedrima

Gdje niče sjeme

I tame i dana

I smijeha i smrtnoga grijeha

Niče i mre

Vraća joj se

Njenim njedrima

O ruža i ptica

I trava i cvijet

Sve u tvojoj kosi

Miris je zemlje

Matere plodne

Tahanyk

SEPTEMBAR

Septembar ko blagi lahor

A ja ko pregažena trava

Jedna kišna  kap što žeđ gasi

Diže travu iz očaja.

Lahor postaje vjetar

Što sobom nosi nemir

A moj nemir neobjašnjiv

Prekrio cijeli svemir.

Živci kao strune

Loše uštimane gitare

Njima putuju uspomene

I sve misli stare, poderane.

Hoću da uhvatim tu lakoću

Dok septembar mi se smiješi

Ludom igrom bježi, bježi

Pa me još i tješi, tješi.

I još jedna nova jesen

Moja priča ista tužna

Opet onaj isti nemir

Jer sjećanja nisu ružna.

Tahanyk

ZONA KOMFORA

Ostati u zoni komfora

u blatu svojih laži,

u sjaju iluzija,

tu je poznato,

ugodno i dosadno.

Lakše je ostati

nego dosegnuti

druge svjetove

svog duha i uma,

lakše je ostati

nego s laži

saprati blato

i ugledati istinu

vlastitim očima.

Istina prema sebi

mijenja ugao gledanja

tjera te u nove svjetove

onda moraš

jednostavno moraš

napustiti zonu komfora

da živiš sebe.

Tahanyk