ŽIČANI ČOVJEK
"O meni pričaju da sam skupljač žena, a ja sam u stvari, prije svega skupljač riječi." Milan Kundera, Smiješne ljubavi Žičani ljudi su se sveli na arhitekturu tijela, brojanje proteina, kalorija, ugljikohidrata, dimenzija svojih urušavajućih građevina. Zastarjele hardware-ske sisteme tijela nadograđuju protetikama bio-ono, bio-ovo s primjesama plastike ili zlatnih žica da čuvaju istrošenu arhitekturu obraza. Malo keramike za sve osmijehe jednake. Jednakost je postala sinonim za savršenstvo istosti. Žičani ljudi se troše i nadograđuju, ne pamte se, ne ostavljaju tragove svog postojanja. Prazne zgrade bez funkcije postojanja. Osakatili su riječ, iščašili je u sliku tjelesne arhitekture koju briše kontinuum skrolanja i voajerizma. Nema se šta zapamtiti. Oblici isti, bez specifičnosti malo krivog zuba, bez asimetrije dvije strane lica, uvijek majica dva broja manja da se istakne linija mišića. Nepamtljiva istost kulta arhitekture tijela. Razlikovne finese software-a su ono što p...