Osjecam, dakle postojim

Čovječe, šta radiš? Zabavom se sladiš? Jeftinom, priprostom? Otvori oči. Kao malo dijete zabavljen si svojim igračkama. I svijet oko tebe je prestao postojati u tvojoj svijesti. Zaglavljen lutaš u primarnoj fazi Huizingovog homo ludensa nikako da stigneš do faze sapiensa. Za sve dobro što ti se desi ide nova igra ludensa, opijenog ushitom, anesteziranog od bola, patnje i tuge što se razljeva po ovom dunjaluk kao bujica. Znaš li da je i ta faza homo ludensa stvorena za tebe, čovječe, da ti prošapuće duša koliko je samilosti ostalo u tebi prema drugima. Sam se sebi  da se otkriješ svojim odlukama. Kad ide kako ti se ne sviđa, kriv je onaj ovaj na kraju dođeš do krivnje cijelog svijeta, svakog osim onoga ko se samoanestezirao u svijetu ludensa. Znaš li da je i ta faza gdje je sve ćoškasto i nepravilnih oblika stvorena za tebe, čovječe, da testira tvoju zahvalnost? Čovječe, ništa slučajno ne postoji ako zaista otvoriš oči zaigrane minimaliziranom hiperestetikom džepnih ekrana u ravni t...

Sredina nikad nije ni bila jednina. A nikad više nego danas nije podignuta vidljivost množina sredina. Iluzorni centar se u prošlosti pomjerao mučno i teško. Danas su centri na svim tačkama krive linije koja se kao i prava iz matematike proteže u beskonačnost na množini površina. Centar je samo iluzija silom zauzetog prava na superiornost. Čovjek je biće otkrivanja kombiniranja. Techne smo pogrešno tumačili, pridajući mu ljudska stvaranja. Čovjeku pripada techne otkrivanja. Iskombinirali smo otvorenost u zatvoru digitalnog fizisa za život na distanci. Decentralizovana stvarnost je ispolirana umjetnost prikrivanja naših krivih linija.  Tahanyk