Osjecam, dakle postojim

Dino je otpjevao jedan stih, djelomično pogrešan "nemam ja onih 18 godina ni mač u grudima da bih sve ispočetka". Dođu tako trenuci kada shvatiš da je život previše autentičan da bi pustio tuđe laži da žive, jer više ti nije 18. Viška pristojnosti za tuđe gluposti proizvode suficit tolerancije. Istina ne podliježe cjenkanju. Tako da kad porasteš, onu mrvu, stih bi glasio "nemam ja više onih 18 godina"  i imam mač u grudima  da izložim tuđe obmane,  Nemam ja milion sudbina Pa zar nije dovoljna ova jedna tako vrijedna. Nedorečenim riječima više ne dozvoljavaš da te udave. Sasvim slobodno dišeš. Tahanyk

  Baglame su cviljele na odškrinutim vratima, dok su čvorovi ograđeni impresioniranjima. Iza kojih su nestajanja nakon dugih poruka sa svim znakovima interpunkcije. Dovoljno duga pauza za resetovanja i kreiranja rečenica za ostavljanje utiska. Poneko novo ime o kojem moja malenkost ne zna ništa. Tako smo došli do nigdje puta. Misao zaglavljena u petlju besmisla, pažljiva kodiranja sa milion mogućnosti dekodiranja, i tako nazad između nule i jedinice. I Norberta Wienera bi zbunila takva definicija feedbacka.  Bez tona, bez daha, bez pogleda, bez nervoznih pokreta, Barnlund bi rekao da se nije desila transakcija. Zaglavljeno između nule i jedinice. Zgužvano kao ispeglana košulja iz ormara. Ljuto kao wasabi što eksplodira na vrh tjemena. Zalutalo u lavirintu vijuga, bez mogućnosti prelaska preko fisura. Posloženo kao granitna kocka starih mahala u izvedbi amatera maestra. Interpersonalna komunikacija feedbackom bez transakcije, u razmjeni samog sa samim sobom. Za Mysaka možda nek...