Osjecam, dakle postojim

Bože, kako se nekada ona ja bojala odlazaka. Kako se nekad ona ja bojala gubitaka. Kako se nekad ona ja bojala oslanjati na Jedini oslonac.  Ima jedna velika neskrivena tajna. Čovjek najslabije vidi ono što mu je pred očima. Jednom kad se baciš na prugu istine kao Ana pod voz, ništa lakše, slobodnije, i radosnije nema od odlaska.  Nemir i sreća su kao dobar i loš blizanac. Uzbuđujući i prevrtljivi kao plamičak vatre. Mentalne mape ih često pomješaju. Pogrešni obrasci uma. Zarobljavaju nas u laž. A uspješno lagati mogu samo inteligentni ljudi, a takvi ne lažu jer vide tajnu.  Kuća laži se gradi na temeljima straha. Straha da ne izgubimo nešto, straha da ne srušimo kuću laži. A strah je manipulator. Tako dobar manipulator  da u njemu prvo i jedino izgubimo sebe. Jedino što je vrijedilo na putu života sačuvati.  Ništa nema lakše od odlazaka i ništa nije lakše od rušenja jeftinih zidova. Ništa nije teže od zamjene jeftinih strahova Jednim najskupljim. Košta nas vječ...

U Bosni se kahva sprema natenane. Pa se natenane uvuče u fildžane. Pa se razlije po ustima gorak merak.  U Bosni se kuha pita natenane. Pa dok malo stane, da dahne. Pa se jede sa merakom. U Bosni se sarma sprema natenane. Dok se ukusi sjedine pa dok se zacvrkne, pa pokajmači, da dobro sjeda. Pa u nju uđe onaj merak. U Bosni se tuga živi natenane, kao da vrijeme stane da predahne od vrtloglavog vremena. Ovdje se i duša s ćejfom tuge sjeća. U Bosni se ljubi natenane, od jeseni do proljeća kad duga zima zaškripi pod nogama. A rahtluk zaljubljene opija. I pije se voda natenane, čaša nikad naiskap, već iz tri gutljaja. Ne jede se "s nogu" već se sjeda, a svijet nek trči, misli stići će gdje želi, a svi stignu tamo gdje i kad treba. U Bosni je sve natenane, a merak i ćejf se prevesti ne da. Ovdje se živi natenane, jer svakog stigne šta ga stići mora, niti insan stiže što ga zaobići mora. Tahanyk

Govorio joj je čudne izraze nasumičnih brojeva i slova, glatko k'o da su Vivaldijeve note. Otkriše joj se ključevi notnih sistema. Čula je muziku sa mirisom pečenih jabuka kako vibrira iz kodnih sistema. I predloži joj da treniraju.Vježbala je prste na tastaturi poput klavira sa crnim tipkama. Sve na pola tona, nedostaju bijele. A brojevi, to vam je čudna disciplina, rješavaju društvene probleme. Nož joj dade da trenira linije čudnih brojeva. Tad on s lahkoćom zasvira crne tipke na bijelom platnu, a ona poreza prste k'o one hanume što Zulejhu otračaše.  I dok je on vidao ruke joj bijele, ostade bez daha. Insan je stvoren slabim. Mora kroz trening nepoznate iz lične jednačine da otkriva i rješava.  Tahanyk

Rekao mi je da su mi rečenice kratke. I da sam ih istumbala. Njegovom sofisticiranom nepcu više se sviđa kontinuitet u dugim potezima kista. Ukratko, sasvim je upravu. Kratke kao glagol u prezentu. Amputirane od kondicionala, perfekta i futura. Teži ka aoristu što se nazire u sarajevskom smogu. Tačka je pauza u isprekidanom dahu uma. Istumbane kao eritrociti u krvotoku. Kao definicija linije skrojene od niza tačaka u nekom toku. Ili pak digitalna performansa bez centra i bez margina, Bez ograničenja glagola kao i ova prethodna. Definiranje radnje, stanja i zbivanja ostavljeno je na izbor interpretatoru. Ekstenzija dubine i širine na izbor su čitaoca.  Rečenica je nedovršena u potezu pisca završena u dugom potezu kista od nebrojeno kapljica.  Ukratko, naslikaj je nadugo. Tahanyk