Osjecam, dakle postojim

Toliko je snova među ožalošćenim na smrtovnici Uzbuđenja, prerano preselilo na Ahiret usljed rutine. Toliko je odraslih koji igraju igru "Čovječe naljuti se". Svi traže stabilnost u kojoj je beizražaj pobijedio svaki pokušaj izražaja. Čovječe ne ljuti se, Riziko igraju oni što nisu ispratili posljednjom suzom Uzbuđenje odavdje. Još ponegdje se nađe onih koji traže saučesnika u zločinu otimanja slobode kroz igru i smijeh.  Tahanyk

Šta je bilo prije koka ili jaje? Šta je bilo prije, iskustvo ili misao, afekcija ili kognicija? Nećemo ići mnogo u filozofske pravce empirizma i racionalizma. Zašto? Ta, istina je susret dva oprečna stajališta.  Svako po svome, analitičkim pristupom ka afektivnom, afekcija na racionalno, svojevrstan oksimoron čovjeka. Mnogo toga spada u staž. Staž je zapravo jedan dio obaveza, a pozamašan dio i laž, kojoj prethodi samolaž.  Život se mjeri mnoštvom impresija, doživljenih sadržaja svijesti, ili podsvijesti, ali nećemo se vraćat u filozofska razmatranja. Od svih impresija u život računam samo one neposredno podijeljenog vremena i prostora, ostale su samo staž. Tahanyk

Istumbale su mi se rečenice kao dijelovi namještaja za sklapanje, bez majstora. Ne mogu da nađem dijelove koji se uklapaju.  Ne zna šta bi mi napisao. A ne znam ni ja šta bih njemu kazala. Tako iz dana u dan živimo neznanja. Potrošili smo riječi kao januarsku platu, divlje i burno u prvih par dana.  U ovom svijetu potrošnja je konstanta. Tahanyk

Sunce je draškalo prvo divlje cvijeće po livadama. Proljećica je pila jutarnju kafu slušajući svađu vrana na drvetu kraj prozora. Tamam kad je napravila plan čišćenja i kuhanja za taj vikend u kojem se ne smije sa radnim kolegicama a poslugu kafe neće platiti, stiže joj notifikacija. Princ, prijatelj sa stvarnim imenom kojeg ne poznaje u fizičkoj relanosti piše "Sretan rođendan!" Oh, kako je divan ovaj virtuelni svijet, ni prijatelji koje znaš niti oni koje ne znaš ne mogu zaboraviti da ti je rođendan. I odgovori Proljećica: Hvala! Nepoznati princ sa stvarnim imenom stavi srce, tortu, ruže i poklona u vrijednosti internet konekcije za taj mjesec. Pa, sjajno-pomisli Proljećica-tri godine smo prijatelji bez poznavanja, a nikad nismo jedno na drugo potrošili prste. I tako, osta onaj plan za čišćenje u predgrađu mozga, dok su se prsti razgibavali po tastaturi, a ručak krčkao do večeri. Teku mjeseci. Dizajniraju se storiji, boja, svjetlo-sjena, muzika filmska koja stvara impresiju...

Djelo Stvoritelja sa autorskim potpisom tvojih roditelja prosipa baroknu kompoziciju oblika na autentično djelo Stvoritelja, sa autorskim potpisom mojih roditelja. Djelo sa autorskim potpisom mojih roditelja otpuhuje mjesečevu prašinu tipkajući, kao da puše u maslačak što krivudavo leti. Znaš, vile danas titraju prstićima po tastaturi, štapići su prevaziđeni. Djelu sa autorskim potpisom mojih roditelja ne izmiče tlo pod nogama simetrija lica, već čarolija riječi i uzvičnika. Drskih na mjeru, a dovoljno podržavajućih. Blago nervirajućih, tamam da ne zamjeri. A mašta izrasla iz sjemena neposluha ne nedostaje u glavi, da proživi prešućeno, iza uzvičnika.  Djelo sa autorskim potpisom tvojih roditelja ne zatalasa puka harmonija, a nema ni nedostatke umijeća slikanja, posebno kompozicije boja i oblika. Najniži imunitet ima na lica u simetriji sa moždanim vijugama. Tvrdi da plesat ne zna, a pleše s vatrom na suhim daskama pozorišta! Umjetnička istina otipkana za Oscara! Djelo sa autorskim...

Umjetnik svoje poruke stavlja u simbole. Koristi tehnike za simbolične dinamike: chiaro-scuro, sfumato, impasto ili anahronizme. Miješa igre svjetla i sjene, kontrastne boje i poentirane tačke. Zatamnjene siluete mu se s izmaglicom stapaju u neke nove portrete. Kontrastom naglašava dinamiku prodora u najintimnije sfere. Intenzitet naboja dinamizira svakodnevne kretnje. Kod umjetnika ništa nije slučajno. Podsvijesti ne pripada slučajnost. On oslikava svjetove eksplozije i implozije. Djelo mu je scena sublimacije vlastitih želja u društveno prihvatljiv oblik izražaja. Kreira aktere s odsustvom lica i kad lica postoje. Bezličnost je apsurdna toliko da postaje najličnija impresija i umjetnika i posmatrača. U svakom djelu je ostavio djelić sebe. Sve mu se enigme izljevaju u bezglasnom jeziku simbola. Društveno prihvatljivim oblikom uranja u kolektivne implikacije. Stimulira strah ili oslobođenje. Nikad ne podcjenjuj umjetnost! Tahanyk