Proljećica i Princ sa stvarnim imenom

Sunce je draškalo prvo divlje cvijeće po livadama. Proljećica je pila jutarnju kafu slušajući svađu vrana na drvetu kraj prozora. Tamam kad je napravila plan čišćenja i kuhanja za taj vikend u kojem se ne smije sa radnim kolegicama a poslugu kafe neće platiti, stiže joj notifikacija. Princ, prijatelj sa stvarnim imenom kojeg ne poznaje u fizičkoj relanosti piše "Sretan rođendan!" Oh, kako je divan ovaj virtuelni svijet, ni prijatelji koje znaš niti oni koje ne znaš ne mogu zaboraviti da ti je rođendan. I odgovori Proljećica: Hvala! Nepoznati princ sa stvarnim imenom stavi srce, tortu, ruže i poklona u vrijednosti internet konekcije za taj mjesec. Pa, sjajno-pomisli Proljećica-tri godine smo prijatelji bez poznavanja, a nikad nismo jedno na drugo potrošili prste. I tako, osta onaj plan za čišćenje u predgrađu mozga, dok su se prsti razgibavali po tastaturi, a ručak krčkao do večeri.

Teku mjeseci. Dizajniraju se storiji, boja, svjetlo-sjena, muzika filmska koja stvara impresiju mistike, a nekad i ona s porukom. Troše se lajkovi i srcad ko da je internet džaba. Otvori Proljećica story, ugleda srce, a osmijeh joj zaškakilja ugao usana, a u stomaku gusjenice se uzjoguniše od želje da postanu leptiri. Princ sa stvarnim imenom otvori story, ugleda srce, a brk mu se nasmiješi, oko zaiskri, dok je vodio važan sastanak sa fizički prisutnima. Tako i po više puta otvaraju jedan te isti story da iščitaju jezik simbola. Onda ide post. S početka se lajkaju postovi, ostavljajući tragove postojanja: "Tuspas mene!" Nakon nekoliko mjeseci stižu šale, funny memes i druge smiješnj videi za dojam lagodnosti življenja u direktne poruke. Od tuge svi bježe, tako da humor i eventualno sarkazam ležernije prolaze barijere. Onda se malo popričaju o političkoj situaciji, zasigurno neiscrpna tema. Zatim o meteorološkoj prognozi, ciklone -anticiklone, rast vazdušnog pritiska. Za snjegove vile treba da se opreme tradicionanim alatom vještica za skidanje snijega za automobila. Slijede razgovori o umjetnosti, ona intimnija zona zavirivanja u ono malo duše, slika, pjesma, sa maksuz sklopom riječi. S početka pohvale i podrška, u sljedećoj fazi kad se stekne dovoljno povjerenja slijedi konstruktivna kritika. Storyji se lajkaju, specifično oni reprezentativn, poneki i pravi story telling u simboličkom narativu dobrog trailera za nesnimljeni film. I Holivud bi skupo platio ideje kreativnih komunikatora. Inteligentni se nešto rjeđe lajkaju. Ponekad sa jasnom porukom: Sviđa mi se komplet izdanje, a ne samo čudan sklop u mentalnim vijugama! Tipkaju se privatne poruke. Šalju se slike tipa gerbera u saksiji, čiji jezik govori: U sasvim običnom trenutku dana sam mislio/la na tebe! Divno je kad vam nepoznati prijatelj sa stvarnim imenom pošalje trenutak svog dana u kojem je mislio baš na vas. Komunikacije postaju sve ličnije. Manje se pazi na forme kao što su interpunkcijski znakovi, a riječi se biraju iz sehare onih opuštenih, rezervisanih za nama bliske. Lagani korak ka smanjivanju socijalne distance u virtuelnom svijetu. Onda se objavljuje post. Sada se već teže odlučiti za lajk. Ipak, je van zone privatne komunikacije. Ali, srećom postoje privatne poruke za tradicionalne analize prema Frojdu, historiji umjetnosti ili pak savremenog informavijaskog procesa prema teoriji mreže aktera. Čak i površnom analizom se lako uočava sindrom obrnute proporcionalnosti: povećanje privatnih interakcija dovodi do smanjenja javnih interakcija. 

I oni su, kad iscuri baterija obavljali svoje nužne poslove realnog okruženja. U ostatku vremena su bili na storijima, postovima i u čekanjima ili osmišljavanjima nove simboličke rečenice čije tumačenje zahtjeva intenzivno uključenje uma. Zapravo je zanimljiva zaintrigiranost uma, gdje sve jeste, a ničeg nema. Proljećica i Princ sa stvarnim imenom postojali su u javnoj sferi kao neinteraktivni prijatelji. U paralenom svijetu privatnih poruka su sretno tipkali do kraja života.

Tahanyk