NIKAD VIŠE ISTO NIJE

Odemo, ostavimo jedan život za sobom, ostavimo neke ljude. Vratimo se i ništa više isto nije. Sve je samo tren. I odjednom cijeli svijet se sruši dok čekamo. Šta čekamo? Da živimo ono što želimo? Da živimo kako želimo?

Prekratko sve traje. Život najkraće. Prebrzo prođe. Toliko brzo da su djelići sekunde najluksuznija roba. A luksuz traćimo na one do kojih nam nije stalo. Na život koji ne ispunjava duše.

I ne, nikad isto više nije, niti će biti. Nekih ljudi nema. A oni koji su još tu postojat će u drugom obliku. Nikad više ništa isto nije. Sekunde trče u nepovrat. Vrijeme nikoga ne čeka.

Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna