Osjecam, dakle postojim

DIJETE I LEPTIR Ne znam kako nisu uspjeli ubiti dijete u meni. Tako su se trudili, mrcvarili. U čašu toplog mlijeka sipali su cijanid, onako natenane. A ja, ja sam samo hranila to dijete u sebi. Čuvala ga u zagrljaju kad tiho jeca i ljubila mu uplakane oči. Sjećam se neprospavanih noći dok sam mu nježno šaptala: Ne brini, i to će proći. Nisam mu nikad slagala, djeca ne podnose laži. Dijete u meni i danas se igra klikera u parku, trči za balonima, skače po granama i zadivljeno posmatra šarena krila leptira.  Nije važno što leptira sutra neće biti, jer danas on leti.  Tahanyk

IZOLIR TRAKA Posječeš prst, malo zaboli, brzo ga sapereš, posušiš i staviš flaster. Sačekaš koji dan i prođe. Lako se rješava.  Danas sam negdje između da se pustim da iskrvarim ili da se flasteram. Možda ipak da kupim izolir traku, jedan kamion izolir trake. Da se sva zaljepim od vrha glave, ove blesave, do malog nožnog prsta. Tako je sigurnije. Istina nije baš zanimljivo. Ali ako bih kupila izolir traku u bojama mogla bih da ih kombinujem i stvaram nove oblike, da malo začinim sve. Ili, da  možda pustim sve da ide do vraga ili već tamo gdje treba ići? Ne znam ni koliko mi izolir trake treba. Očito mi matematika nije jača strana. Možda je samo dan umoran. Tahanyk

SOBA  Vidjela sam obavijest u novinama prije par mjeseci: Izdavala se soba. Prazna ili puna. Sve po potrebi. Cijena je bila visoka ili niska. Zavisi ko je šta imao dati. Soba je zaključana zauvijek. Umrla. Znam tu ženu. Sretoh je sinoć ili jučer, nisam sigurna.  Pitam usput: Šta ima novog kod tebe? Kaže: Nisam planirala podstanara. I eto sasvim nenadano se pojavio. Istina, neobičan. Tu se budi, i tu spava. A ja se bojim. Stojim u hodniku spremna za bježanje, dok mi ruka drži šteku na vratima sobe. I ne znam gdje bih, ne znam šta bih. Pobjeći i spasiti se od sebe ili baciti se kao Ana Karenjina pod voz? Vječita nedoumica. Znala sam tu ženu rođenu u borbi između mjeseca i sunca. Sjela je na klupu u sred šetališta da pomiriše lipu i pomiluje bijeli cvijet nikao u travi.  Tahanyk

PRONADJI ME Ostavljam tragove pored puta, kao Ivica i Marica kamenčiće. Ispisujem linije neposlušnim grafitom po hartiji. Grafit liči na mene. Na kraju svake linije je cvijet "voli me, ne voli me".  Mi smo djeca ponoći što igraju igre u nijansama neba. Naše igre imaju najjednostavnije i najteže pravilo. Povjerenje. Daj mi ruke da te ukradem od dosadnog svijeta. Zažmiri i vjeruj mi dok koračamo neotkrivenim stazama. Iznenadit ću te. Pronađi me u linijama nježnih latica cvijeća, tamo gdje me niko nije uspio naći. Čuvaj me u svojim tonovima plave. Vjerujem ti. Prije nego odem. Prije nego odeš. Sklopit ću tragove na hartiji nespretnim pokretima ruke. Zavrti me u krug i oživi tratinčice.  Tahanyk

ADVENTURE OF LIFE Every new day brings new opportunity. There is a lot of adventures that you experience.  Once upon a time my friend told me that there is just one adventure of life, it is knowing yourself. And really, journey through our secrets and desires, through unkown places in our souls is the biggest adventure. One day we will come to final destination. We will look in the mirror and finaly we will recognize that face and that eyes which staring to us. We will comprehend that person with whom we lived all our life. Are we going to feel be happy or sad depends of our choices during the journey.That day our journey will finish. We will be complete with all our sins and good deeds. That day it will be late for regrets. Acta est fabula, plaudite! The play is over, applaud! Tahanyk AVANTURA ŽIVOTA Svaki novi dan donosi novu priliku. Postoji mnogo avantura koje iskusimo. Nekada davno, jedan prijatelj mi je rekao da postoji samo jedna životna avantura, spoznavanje samog...

ŽENA SA IMENOM Bila je jedna od milion žena, sasvim obična, sasvim kao sve brinete, sasvim kao sve plavuše, sasvim kao sve crnke. Bila je žena sa imenom, jednim imenom, i kao kod miliona drugih žena kojoj je prezime bilo promjenjiva kategorija. Sasvim obična i sasvim posebna. Ista, a drugačija.  Nije ni ona znala koliko je drugačija. Jednog dana nije više bila obična žena sa imenom izgubljenim u masi. Postala je žena sa imenom. Vidljivim, prepoznatljivim. Jednog dana kada prašina prospe svoje fine niti preko polica sa knjigama, riječ živa i vječna, zauvijek će ostati rečena i pročitana. Riječ urezana trajno u asfalt ovog grada, sačuvana od zaborava sva djela i nedjela. Glasnije nego krvlju napisana. Bila je žena sa imenom, imenom istim i drugačijim. Pokušala je biti ista, a bila je drugačija od svih.  Tahanyk