PRONADJI ME

Ostavljam tragove pored puta, kao Ivica i Marica kamenčiće. Ispisujem linije neposlušnim grafitom po hartiji. Grafit liči na mene. Na kraju svake linije je cvijet "voli me, ne voli me". 

Mi smo djeca ponoći što igraju igre u nijansama neba. Naše igre imaju najjednostavnije i najteže pravilo. Povjerenje. Daj mi ruke da te ukradem od dosadnog svijeta. Zažmiri i vjeruj mi dok koračamo neotkrivenim stazama.
Iznenadit ću te. Pronađi me u linijama nježnih latica cvijeća, tamo gdje me niko nije uspio naći. Čuvaj me u svojim tonovima plave. Vjerujem ti. Prije nego odem. Prije nego odeš.

Sklopit ću tragove na hartiji nespretnim pokretima ruke. Zavrti me u krug i oživi tratinčice. 

Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna