Osjecam, dakle postojim

UVIJEK SVE JE UREDU  Ponekad misli se kotrljaju kao kamenje niz strmine. A ti si planinar bez opreme što nema drugog izbora osim cijepanja vlastite kože. I još ideš i onda kad boli i onda kad je dašak vjetra blagodat u danu gorućeg sunca. I stižeš na vrh. Ozaren od sreće koja je likovala na trenutak prije vremena. Zar ne znaš da poslije svakog vrha dolazi sljedeći koji će tražiti tvoju kožu i tvoj dah? I kad ćeš stati? Kad će prestati sve u tebi da se bori? Kad će nesnošljiva količina umora da te potopi? I tada sve je uredu.  Ponekad se misli usidre u sred ničega. To danas zovu chill. I usidrene plutaju po beznadjima. Ni povrede, ali ni smijeha. Samo plutaju kao stari čamac oslonjen na neku obalu s odsustvom luksuza. I opstaju na nekoj površini, kao uspavane ljepotice i sve ostale nesposobne princeze. Žabe po njima skaču i pretvaraju se u blatnu baru što tjera mirisom truhle vode. Postaješ taj usidren čamac zakovan na mjestu. Postaješ taj čamac bez kretanja. Šta ć...

SLANI ŽIVOTI  More je još uvijek plavo. I slano je kao i životi. Nekad slani do gorčine, nekad čokolada kojoj so daje delikatniji okus.  Životi se kotrljaju po autoputevima, po šumarcima, po uskim cestama s kojih se zlurado smiju litice. I niko, baš niko, nema sve. Samo je važno da to što nedostaje bude trpljivo. Planine mirno stoje, stabilnije od ljudi. Jer, čovjek je stvoren slabim. I mi smo moj mili samo ljudi. Slabi. S okusom suptilne soli.  A mogao mi se odvesti na more. Mogli smo ležati pod palmom. Mogao si me spasiti od mene. A nisi.  Nisi, jer u ovom slanom životu nije čovjeku dato da ima sve. Nekad samo pogled bludi po pučini i usne su slane, negdje između čokolade i gorčine.  Tahanyk

PUTNIK Sve mi je stalo u dva kofera. U jednom nadanja, u drugom stradanja. Samo idem. Negdje, gdje slavuji nastupaju u horu. Idem negdje, gdje vjetar, granje i oluje tvore simfoniju.  Ja sam samo putnik, sa ova dva olinjala kofera. Oba sijeku kožu na rukama. Život je podešen sasvim neprirodno na zvuk alarma, na otkucaj sata, na granicu vremena u njegovoj beskonačnosti. Ja sam samo putnik na ovom putu bez povratka. Putnik kroz sveprisutnu sadašnjost okuženu memom prošlosti, zaraženu onom blesavom nadom budućnosti. Samo sam i samoj sebi nepredvidiv gost koji ide, uporno i dugo, vukući nadanja i stradanja na mjesto odmora. Ja sam putnik bez karte kojeg iznenade njegova stizanja. Tahanyk 

SVIJETE TRAŽI HALALA  Svijete, traži halala! Traži od majke što je sina ukopala nakon četvrt stoljeća! Na ovoj zemlji bosanskoj, u kamenu sve zapisano ostaje. Na ovoj zemlji plemenitoj, svjedoci nijemo vrište. Na ovoj zemlji evropskoj bolom su obavijene planine. Svijete, traži halala za kukavičko stajanje po strani! Traži halala od mrtve ručice stegnute na flašici! Na ovoj zemlji bosanskoj kamen vječno svjedoči činjenice. Na ovoj zemlji plemenitoj pod kamenom leže dženetske ptice. Na ovoj zemlji evropskoj sahranjeno je i ono što ste civilizacijom nazvali.  Svijete, traži halala za svoje tišine od ove bosanske tišine! Tahanyk