SLANI ŽIVOTI
SLANI ŽIVOTI
More je još uvijek plavo. I slano je kao i životi. Nekad slani do gorčine, nekad čokolada kojoj so daje delikatniji okus.
Životi se kotrljaju po autoputevima, po šumarcima, po uskim cestama s kojih se zlurado smiju litice. I niko, baš niko, nema sve. Samo je važno da to što nedostaje bude trpljivo.
Planine mirno stoje, stabilnije od ljudi. Jer, čovjek je stvoren slabim. I mi smo moj mili samo ljudi. Slabi. S okusom suptilne soli.
A mogao mi se odvesti na more. Mogli smo ležati pod palmom. Mogao si me spasiti od mene. A nisi.
Nisi, jer u ovom slanom životu nije čovjeku dato da ima sve. Nekad samo pogled bludi po pučini i usne su slane, negdje između čokolade i gorčine.
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar