TAMO GDJE JE LAGANICA

 



Neko bi skoknuo do Rima i bacio novčić za sreću u fontanu Trevi. Možda bi na decembarskom škrtom suncu jednu kaficu srknuo, za predah duši. 

A ja bih tamo kraj Bosfora, da mi vjetar kose mrsi. I razbacila bih sohbet sa jatom galebova. Lijenim pokretom ruke bih pozvala nasmijanog konobara da mi donese onu šoljicu gorkog čaja. Oči bih veselila živošću boja. Nosnice razdragala opijajućim začinima. I vjerovatno kupila nekoliko sitnica koje mi ne trebaju, samo za hatar šarmantnih brkova na licu trgovca. Sačekala bih da noć izađe iz dana i kandilji obasjaju kaldrme. Gledala bih zrak što se njiše ponad Bosfora u tom užurbanom gradu gdje se duša odmara. 

Nakon svih verzija zatvora, hajdemo makar u mislima, hajdemo tamo negdje, tamo gdje je našoj duši laganica. 

Tahanyk


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna