PONEKAD BIH PISALA

Ponekad bih pisala, eto tek tako, kao da nedostaje riječi u svekolikim knjigama. Ponekad mi ruke drhte dok tipkaju slova iscjepkana poput misli novog doba. Ponekad mi u glavi svira staccato u svom kontinuitetu zapinjanja, kao i ovaj život što nemilosrdno teče ka ušću u okean ljubavi, poderan oštrim kamenjem i zamućen svojim dnom. Ali teče u svom kontinuumu do dubine da se u njoj izbistri.

Ponekad bih pisala ćoškaste rečenice što deru haljine od tila. Ponekad bih pisala dozirane rijeke meda i mlijeka da ne zapinju slatkoćom u grlu. Ponekad bih pisala tupe bolove što vrpolje spavača na neudobnom ležaju. Ponekad bih pisala graktanje crnih vrana. A nekad bi to bila pjesma divljeg cvijeća prostrtog po poljima. Ponekad bih pisala sve šarene laže koje su mi donijeli na poklon. Ponekad bih pisala smijeh što se zrcali u posudi duše. Ponekad bih pisala slane kapljice na rubu oka. Ponekad bih pisala samo mašnice od slatke ljepljive trake koja teče u venama.

Pisala bih eto, tek tako, amplitude što strše po zamišljenim ravnim i dosadnim linijama. Pisala bih amplitude koje grafički prikazuju život u svim njegovim stanjima sve do onog momenta kad njihovi vrhovi i njihova dna se poljube i stope u ravan zagrljaj. Tada ni pisca, ni slova, ni riječi. Sve odnosi sa sobom, nepovratno, osim one, makar jedne misli što se urezala u rijeku čitaoca koji još uvijek teče ka svom okeanu ljubavi.

Tahanyk

"Nešto tjera ljude da ostanu skupa u paklu koji naprave od svojih brakova. Trpe se i sadistično uživaju da pate ono drugo, i mazohistično da sami budu napaćeni. " Iza mušebaka, Tahani Komarica

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE Od samog rođenja ljudsko biće pripada nekoj društvenoj grupi i kroz cijeli svoj život je pripadnik neke od manjih ili većih grupa (nacije, države, porodice, školske grupe, radne grupe itd.) Potreba za pripadanjem potiče iz dva različita izvora, iz izvora zadovoljavanja egzistencijalnih potreba i izvora zadovoljavanja socijalnih potreba. Recimo dijete ide u školu i pripada toj društvenoj grupi u svrhu obrazovanja koje će mu obezbjeđivati finansijska sredstva za život, ali isto tako to su grupe u kojima može ostvariti afirmaciju. Ukoliko grupa ne dozvoljava djetetu afirmaciju, ono će otići u drugu krajnost, imati neprihvatljiva ponašanja da bi skrenulo pažnju na sebe i tako društvo samo odgoji delikvente, jer nije obezbijedilo afirmaciju u nekom pogledu za to dijete. Društvo ima neke norme i pravila od kojih dio je napisan na papiru u vidu zakona i podzakonskih akata i druga pravila koja spadaju u običajne norme. Kritički um se osvrće i preispituje ...
Pročitajte više

Tajna

Slika
Bože, kako se nekada ona ja bojala odlazaka. Kako se nekad ona ja bojala gubitaka. Kako se nekad ona ja bojala oslanjati na Jedini oslonac.  Ima jedna velika neskrivena tajna. Čovjek najslabije vidi ono što mu je pred očima. Jednom kad se baciš na prugu istine kao Ana pod voz, ništa lakše, slobodnije, i radosnije nema od odlaska.  Nemir i sreća su kao dobar i loš blizanac. Uzbuđujući i prevrtljivi kao plamičak vatre. Mentalne mape ih često pomješaju. Pogrešni obrasci uma. Zarobljavaju nas u laž. A uspješno lagati mogu samo inteligentni ljudi, a takvi ne lažu jer vide tajnu.  Kuća laži se gradi na temeljima straha. Straha da ne izgubimo nešto, straha da ne srušimo kuću laži. A strah je manipulator. Tako dobar manipulator  da u njemu prvo i jedino izgubimo sebe. Jedino što je vrijedilo na putu života sačuvati.  Ništa nema lakše od odlazaka i ništa nije lakše od rušenja jeftinih zidova. Ništa nije teže od zamjene jeftinih strahova Jednim najskupljim. Košta nas vječ...
Pročitajte više
ŠTA ZNAČI BITI FIN? Živimo u društvu u kojem su značenja pojmova ozbiljno pobrkana. Učimo pola života kako da budemo fini, a narednih pola kako da to ne budemo, jer se nije isplatilo.  A sam pojam FIN je nekog čudnog karaktera. Fin si ako ispuniš neke norme s kojima se nužno ne moraš ni slagati. Fin si ako progutaš sve kletve i psovke koje bjesomučno plešu u tvom stomaku, a ne izađu iz tebe van. Fin si ako ne kažeš jasno i glasno šta misliš. Fin si kad dozvoliš drugome da vjeruje da si idiot, tako ga nisi uvrijedio. Fin si ako imaš muža ili ženu s kojima se pred narodom toliko slažeš da prosto ličite na Snjeguljicu i princa koji su živjeli sretno do kraja života. Fin si ako suspregneš energiju svojih moždanih vijuga i svjesno zažmiriš na trpljenje koje ti oštećuje štitnjaču, hipofizu, jetru i sve druge organe koji su bitni da budeš zdrav. Fin si sve dok svijetu pokazuješ lažni osmijeh, a sam plačeš iza zatvorenih vrata wc-a. Fin si kad si serviran kao katering i ostali se po...
Pročitajte više