Ići ću
Ići ću. Uvijek. I mogu da zabrane kilometre ceste. I mogu da zabrane milje neba. Ja ću opet ići, u svojim svjetovima. Putovat ću na čarobnom ćilimu želje i mašte. Znaš male su to razlike, sve dok možeš da stvarno osjećaš.
Sunčeve zrake sijeku zrak ili su to pak noćna svjetla aerodroma. Šušti lišće uskomešano vjetrom, ma neee to je žamor glasova. Trčim do prvog panja, sjedam u autobus. Miriše borovina. Grliš me rukama smrznutim od čekanja u mrazu prvog proljeća. Vjetar mi mrsi kosu, a ne to su tvoji prsti. Plačem. Putnici ne plaču, to je samo koja kišna kap iscijeđena iz oblaka.
Vidiš, ići ću i uvijek idem u neka svoja svitanja. Tamo gdje realnost ranjava, mašta slika polja makova.
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar