Osjecam, dakle postojim

Upalit ću dan sijalicama. Ta sasvim je svejedno, kad je virtuelna stvarnost stvarnija od osjećaja pod prstima. Upalit ću dan, jer danju bolje spavam.  Jutrom ću upaliti noć tamnim staklima sunčanih naočala. Treba mi noć jutrom da izdržim budna još jedan dan. Noću mi mozak preslaže puzle saznanja dok im ne nadje pravo mjesto. Upaljena noć mora početi na alarm što nasilno prekida dan u kojem se spava. Sve je pervertirano svakako, od početka do kraja. Kurva je postala dama. Vuk čuvar ovaca. Tahanyk

Kad me pitaju za motive, ne znam ih ili ih se ne sjećam. Trebalo bi reći nešto "prikladno". Prikladnost je poput jogurta sa acidofilnim bakterijama da pomogne u varenju. Ta osoba, nekad, koja je odlučivala se zvala mojim imenom. Možda nam je ime jedini zajednički sadržilac.  Ne, ne sjećam se motiva koji su uzrokovali moje odluke, neke, dakako ne sve. I sve se nešto dešavalo uzrokovano tim motivima nepoznatim čak i imenu koje ih je imalo. Tako su nastale posljedice za to ime koje je neprekidno ostajalo isto. Oznaka ista, označeno se mijenjalo. Danas se novooznačeno ne sjeća uzroka. Al je istina da je bio, inače bi označeno ostalo isto, a nije isto. Nisu čak ni sjećanja ista, ako ih uopće i ima, poput snijega koji mijenja oblike do iščezavanja u neuhvatljive forme.  Nekako sve liči na to da se život planira, ali se ne isplanira. Život je niz slučajnosti, ili ipak slučajNO ni ne postoji. Možda smo samo sačuvani od lošijeg izbora, motiviranog onim nečim na šta nema sjećanja. Možd...

Lijepa moja, Skupljam čestice tišine u ovoj životnoj buci koja huči kao vodopadi. U mojim tišinama su tvoje kose, tvoji obrazi, tvoji osmijesi. Česticama tišine dodam mehke boje jeseni. U njima su moji poljupci tebi, moje misli o tebi, o nama, moja maštanja na postelje od lišća na koje te nikad odveo nisam. Ušuškam se ledeni pokrivač decembarske noći. Dodam kapi kiše što kao sitni ekseri se zabijaju u koži. To sam ja, sve ono što nikad tebi nisam želio biti. Ja, onaj ja, kojeg si voljela mirisom behara. Onaj ja koji je zaledio nježne cvjetove što su pupali u plodove sočnog voća. Onaj ja, koji sam uništio ljepotu koja smo mogli biti. Gledam tvoje fotografije, koje su moje ruke mogle uslikati dok se meni smješiš u objektiv. Sretna si kraj onoga koji je znao čuvati mirise tvog behara. Tvoj osmijeh, lažem sebe, jer tako se lakše živi, zauvijek će pripadati meni. Lažem sebe, jer moram preživjeti do kraja ovog svog života u kojem sam za tebe odavno mezar stranca kojem ni ruke na dovu ne dign...