STOP LJUDIMA
Kada smo postali okrivljeni jer smo ljudi? Kada? Kada smo postali krivi što jedemo bilje i meso? Kada? Kada smo postali krivi što nam je dat intelekt? Kada? Koža, nije koža, al je zovemo koža, veganska, vještačka, svaka druga i sve drugo jeste to, osim koža. Navlačimo na sebe sve osim kože. Da se osipamo. Pamuk nije u modi, jer raste na livadama. Zato pravimo sintetička vlakna. Da spasimo berača. Oduzmemo mu nasušni hljeb da trujemo Zemlju sintetikom koja se ne apsorbira i da se osipamo. Mlijeko odbacujemo, iako njime govedo mladunče hrani. Da bismo pili biljno mlijeko, sojino mlijeko, mlijeko koje nije mlijeko. Postali smo skladište nus produkata od proizvodnje ljepila. Ne jedemo puter, već biljni puter, ulje sa emulgatorima, puter nije puter. Da bismo unijeli više otrova. Pšenica je loša. Jedemo hljeb bez hljeba, pljesniv već sutradan. Jer čovjeku je žitarica u novom dobu, najmanje potrebna namirnica. Neka obrnuta piramida nutritivnih potreba. U parku je trava. Piše ne gazi! Jer...