STOP LJUDIMA




Kada smo postali okrivljeni jer smo ljudi? Kada?
Kada smo postali krivi što jedemo bilje i meso? Kada? Kada smo postali krivi što nam je dat intelekt? Kada?
Koža, nije koža, al je zovemo koža, veganska, vještačka, svaka druga i sve drugo jeste to, osim koža. Navlačimo na sebe sve osim kože. Da se osipamo.
Pamuk nije u modi, jer raste na livadama. Zato pravimo sintetička vlakna. Da spasimo berača. Oduzmemo mu nasušni hljeb  da trujemo Zemlju sintetikom koja se ne apsorbira i da se osipamo.
Mlijeko odbacujemo, iako njime govedo mladunče hrani. Da bismo pili biljno mlijeko, sojino mlijeko, mlijeko koje nije mlijeko. Postali smo skladište nus produkata od proizvodnje ljepila.
Ne jedemo puter, već biljni puter, ulje sa emulgatorima, puter nije puter. Da bismo unijeli više otrova.
Pšenica je loša. Jedemo hljeb bez hljeba, pljesniv već sutradan. Jer čovjeku je žitarica u novom dobu, najmanje potrebna namirnica. Neka obrnuta piramida nutritivnih potreba.
U parku je trava. Piše ne gazi! Jer valjda čovjek hoda samo po betonu. Spašavamo prirodu betonom. I redamo mekane trake za trčanje, da bismo travu sačuvali. Da bismo lomili sitne kosti skočnih zglobova.
Čekamo u apotekama, čuvajući Zemlju od svega prirodnog što na njoj raste, stvoreno da služi ljudima.
Imamo prijatelje, koje nikad nismo upoznali. Prijatelje čiju najdražu boju ne znamo. Prijatelje čiji lik ne prepoznajemo. Nepoznati prijatelji. Psihijatri su prijatelji. Prijatelji bez prijatelja.
Tako smo rekli stop ljudima u svim smjerovima
Tahanyk
"Nešto tjera ljude da ostanu skupa u paklu koji naprave od svojih brakova. Trpe se i sadistično uživaju da pate ono drugo, i mazohistično da sami budu napaćeni. " Iza mušebaka, Tahani Komarica

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE Od samog rođenja ljudsko biće pripada nekoj društvenoj grupi i kroz cijeli svoj život je pripadnik neke od manjih ili većih grupa (nacije, države, porodice, školske grupe, radne grupe itd.) Potreba za pripadanjem potiče iz dva različita izvora, iz izvora zadovoljavanja egzistencijalnih potreba i izvora zadovoljavanja socijalnih potreba. Recimo dijete ide u školu i pripada toj društvenoj grupi u svrhu obrazovanja koje će mu obezbjeđivati finansijska sredstva za život, ali isto tako to su grupe u kojima može ostvariti afirmaciju. Ukoliko grupa ne dozvoljava djetetu afirmaciju, ono će otići u drugu krajnost, imati neprihvatljiva ponašanja da bi skrenulo pažnju na sebe i tako društvo samo odgoji delikvente, jer nije obezbijedilo afirmaciju u nekom pogledu za to dijete. Društvo ima neke norme i pravila od kojih dio je napisan na papiru u vidu zakona i podzakonskih akata i druga pravila koja spadaju u običajne norme. Kritički um se osvrće i preispituje ...
Pročitajte više

Tajna

Slika
Bože, kako se nekada ona ja bojala odlazaka. Kako se nekad ona ja bojala gubitaka. Kako se nekad ona ja bojala oslanjati na Jedini oslonac.  Ima jedna velika neskrivena tajna. Čovjek najslabije vidi ono što mu je pred očima. Jednom kad se baciš na prugu istine kao Ana pod voz, ništa lakše, slobodnije, i radosnije nema od odlaska.  Nemir i sreća su kao dobar i loš blizanac. Uzbuđujući i prevrtljivi kao plamičak vatre. Mentalne mape ih često pomješaju. Pogrešni obrasci uma. Zarobljavaju nas u laž. A uspješno lagati mogu samo inteligentni ljudi, a takvi ne lažu jer vide tajnu.  Kuća laži se gradi na temeljima straha. Straha da ne izgubimo nešto, straha da ne srušimo kuću laži. A strah je manipulator. Tako dobar manipulator  da u njemu prvo i jedino izgubimo sebe. Jedino što je vrijedilo na putu života sačuvati.  Ništa nema lakše od odlazaka i ništa nije lakše od rušenja jeftinih zidova. Ništa nije teže od zamjene jeftinih strahova Jednim najskupljim. Košta nas vječ...
Pročitajte više
ŠTA ZNAČI BITI FIN? Živimo u društvu u kojem su značenja pojmova ozbiljno pobrkana. Učimo pola života kako da budemo fini, a narednih pola kako da to ne budemo, jer se nije isplatilo.  A sam pojam FIN je nekog čudnog karaktera. Fin si ako ispuniš neke norme s kojima se nužno ne moraš ni slagati. Fin si ako progutaš sve kletve i psovke koje bjesomučno plešu u tvom stomaku, a ne izađu iz tebe van. Fin si ako ne kažeš jasno i glasno šta misliš. Fin si kad dozvoliš drugome da vjeruje da si idiot, tako ga nisi uvrijedio. Fin si ako imaš muža ili ženu s kojima se pred narodom toliko slažeš da prosto ličite na Snjeguljicu i princa koji su živjeli sretno do kraja života. Fin si ako suspregneš energiju svojih moždanih vijuga i svjesno zažmiriš na trpljenje koje ti oštećuje štitnjaču, hipofizu, jetru i sve druge organe koji su bitni da budeš zdrav. Fin si sve dok svijetu pokazuješ lažni osmijeh, a sam plačeš iza zatvorenih vrata wc-a. Fin si kad si serviran kao katering i ostali se po...
Pročitajte više