Djeci Palestine




Zaogrnuti bijelim fosforom, vrišteći spavaju njihovi budni košmari. Iz kojih se ne bude. A nas će da bude.

Oblače im ćefine, plastične, ni smrt više ništa prirodno nema u sebi, pa ni pamuka. Bebe poredane u plastične kese radosno trče po poljima  masovnih grobnica. Dođe vakat kad živi mrtvom zavidi što ne gleda ovaj mrtvi svijet truleži ljudskog dotojanstva. Crvi izjedaju živa trupla u velikim foteljama.
Vrištaće dječiji nedosaljani snovi u našim glavama. Zaglušujuća tišina dječijeg stradanja će hodati za nama k'o živa utvara.  A nas će da bude onako kako nikad nije trebalo nijednog čovjeka da bude.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna