Osjecam, dakle postojim

Uvijek normalnost bojimo srećom kao jedinim bivstvovanjem normalnih u prizmi razmnoženih narcisovih ogledala. Želimo biti sretno normalni kao svi kojih nema.  A sve je tako uredu u ovoj  igri osvijetljenih sjena.  Plešemo ples čežnji i težnji. Čekanja ne postoje bez želja. Sreće ne postoje bez tuga.  Sjene nema bez svjetla. U našim svjetovima od sjena, sreća se stalno, iznova čeka.  Daj mi ruku! Daj, da tom platnu nedovršenih tragova damo trag svjetla. Tahanyk

Upoznale smo se nedavno iako se znamo cijeli životni vijek. Nekako smo iste a razlicite tek toliko da se tragovi pripadanja nalazi u rasporedu oka  usana lica. Pričala mi je kako nikog nije ostavljala tako uporno i dugo kao njega. Sve svoje kapacitete, a nije ih malo, je trošila na to da ostavi ono što voli. Pitala sam zašto? -Kaže da vidim da li ta bol može toliko da boli da preživim. -Uredu, razumijem self exposure therapy u nekom vrlo čudnom obliku. Ali, šta je cilj? -Moram znati mogu li tugu nositi kroz noć i dan, da li će kratkoca mog daha se vratiti na ispravan udah. I moram...moram znati da je u meni ostalo insana da vrijedi, jakog, onog koji može proći kroz brutalnost samodestrukcije. -I  jesi li ostavila? -Ma ne, samo sam se jako trudila a ne mogu, ne mogu, jer... ima onu čarobnu notu iskakanja iz šina, one čudne igre u njemu, tu pronalazim dijete kakvo sam nekad bila. Ali ne bi mogao opstati bez... hmm malo mu se zato stolica klima. -Što, pa dijagnoza vam je,  m...

Ne, lica ne čine ljude u ljudima. Niti one mrve znanja ne čine ljude. A oni sa kravatom za vratom počinili su najveće zločine protiv čovječnosti. I nije im nedostajala ni ona njihova mizerija od znanja.  A Vi ste imali nešto drugačije. Nije to lice, ni blag osmijeh, koji dobro uvježban glumac može dočarati. Nisu to ni diplome ni titule na klimavim nogama urušenih sistema. Srela sam mnoge ljude sa istim sistemskim papirima, ali nisu me dotakli. Zapravo, najviše sam se začudila Vašoj komplikovanoj jednostavnosti. I čuh jednu priču velikog učenjaka koji počinje svoj govor riječima " JA sam... Bože oprosti mi, rekoh JA".  Tada shvatih da mali ljudi hrane duše svojim uspjesima, a veliki ljudi pomažu drugima da dođu do uspjeha. Mali ljudi imaju velike papire sa malo znanja. Veliki ljudi sa papirom ili bez njega, imaju velika znanja. Malim ljudima znanje je cesta oholosti. Velikim ljudima znanje je autoput za skromnost. Vi, Vi ste imali to drugačije od većine, imali ste skromnost. T...