Format za pohranu u likvor kičmene moždine



Govorila sam. Zvuk se gubio u uzdasima vjetra. Glasnice su prestale vibrirati. Riječ je nestala, a sjećanje varljivo je.

Pisala sam pisma, za budne snove. Perom iz kojeg se porađa tinta i cijedi nekontorolisano po nevinom papiru. U čudno raspoređenim riječima mirisao je Eden. Čekao si vintage pismo, nad kojim sam vagala svaku riječ, svaki zarez, i onu zaboravljenu dvotačku iza koje se zatvara zagrada. U mrlji tinte bi ostao trag pera koje je otkazalo poslušnost umu. Čekao si da ti ga donese cijela mreža nepoznatih lica, računara, pečata, markica, auta, puteva i ljudi. Da ti donese mene u tom pismu što se porađalo u čudnim noćima. Neposlana pošta ne stiže. 

Sljedeće sam tipkala bez mrlja, čisto i hladno u justified društvenim marginama. Počiva u folderu Nedovršene verzije. U justified marginama je tijesno, ne znam kako bih poslala sebe. 

Nisam mogla postati pohranjena u fluidnost interneta. Kojim medijem se šalje ovaj format mene za pohranu u likvor tvoje kičmene moždine?

Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna