Osjecam, dakle postojim

Duša se porodi na sceni materije. Igra vještačkog svjetla i zavodljivih perli probudi u njoj želje. Ne poričem joj želje, insan je stvoren da želi, da traži, da dobija, da gubi i izabere valutu svog življenja. Ništa nije jeftinije od onih kojima je valuta materija. Takvima je materija jedina mogućnost postojanja. Uvijek negdje svjetla više sjaje. I ništa nije skuplje od onih kojima je valuta ono malo duše.  Vještačka svjetla glamura materije za njih su tek puka sjena. Takvima je materija zatvor bivstvovanja. Tahanyk

Jesenji dani su kao nostalgija ljeta. A noći uvijek mirišu na zimu. Kao nestajanja bez rastajanja. Nestajanja sa ostajanjima.  Riječi bez slike. Slike bez riječi. Sita glad. Glasna tišina. Tupa oštrica. Divergentna konvergencija.  Plitki oksimoron. Smislen na razini Marijanske brazde u Tihom okeanu. Tahanyk