Oksimoron



Jesenji dani su kao nostalgija ljeta. A noći uvijek mirišu na zimu. Kao nestajanja bez rastajanja. Nestajanja sa ostajanjima. 

Riječi bez slike. Slike bez riječi. Sita glad. Glasna tišina. Tupa oštrica. Divergentna konvergencija. 

Plitki oksimoron. Smislen na razini Marijanske brazde u Tihom okeanu.

Tahanyk
"Nešto tjera ljude da ostanu skupa u paklu koji naprave od svojih brakova. Trpe se i sadistično uživaju da pate ono drugo, i mazohistično da sami budu napaćeni. " Iza mušebaka, Tahani Komarica

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE Od samog rođenja ljudsko biće pripada nekoj društvenoj grupi i kroz cijeli svoj život je pripadnik neke od manjih ili većih grupa (nacije, države, porodice, školske grupe, radne grupe itd.) Potreba za pripadanjem potiče iz dva različita izvora, iz izvora zadovoljavanja egzistencijalnih potreba i izvora zadovoljavanja socijalnih potreba. Recimo dijete ide u školu i pripada toj društvenoj grupi u svrhu obrazovanja koje će mu obezbjeđivati finansijska sredstva za život, ali isto tako to su grupe u kojima može ostvariti afirmaciju. Ukoliko grupa ne dozvoljava djetetu afirmaciju, ono će otići u drugu krajnost, imati neprihvatljiva ponašanja da bi skrenulo pažnju na sebe i tako društvo samo odgoji delikvente, jer nije obezbijedilo afirmaciju u nekom pogledu za to dijete. Društvo ima neke norme i pravila od kojih dio je napisan na papiru u vidu zakona i podzakonskih akata i druga pravila koja spadaju u običajne norme. Kritički um se osvrće i preispituje ...
Pročitajte više

HODŽINICA KOJA JE SRUŠILA DŽAMIJU

Slika
HODŽINICA KOJA JE SRUŠILA DŽAMIJU U bosanskim brdima i strastveno zelenim šumama, pomalo surovim i istovremeno bogatim, ugnijezdilo se jedno bošnjačko selo. Kao i u svim bošnjačkim selima i u ovom je bila džamija, mjesto koje okuplja duše vjernika na jednom mjestu s istim ciljem. Mjesto u kojem se duša sjeća i veže za njenog Gospodara. Džamija je stajala tu, na istom mjestu odvajkada. Vjernice i vjernici su dolazili i obavljali namaz. U kišne dane po njima su su prvo kapale, a vremenom se i slijevala kišne kapi, neočekivano, trzajući ih iz prisustva u namazu. Zidovi su se runili i zaprljavali odjeću. Zimi je bivalo toliko hladno da vjernici nisu imali kad zadrhtati od straha, već su se tresli od zime. Pod je propadao pod njihovim nogama, koljenima i čelima. Uz sve teškoće oni su ipak dolazili u džamiju, jer to je bilo mjesto gdje su duše kliktale od sreće. Uslovi za okupljanje vjernika i vjernica su postajali sve lošiji, i donosili ometanja koja nisu više mogli smetnuti s um...
Pročitajte više

Proljećica i Princ sa stvarnim imenom

Slika
Sunce je draškalo prvo divlje cvijeće po livadama. Proljećica je pila jutarnju kafu slušajući svađu vrana na drvetu kraj prozora. Tamam kad je napravila plan čišćenja i kuhanja za taj vikend u kojem se ne smije sa radnim kolegicama a poslugu kafe neće platiti, stiže joj notifikacija. Princ, prijatelj sa stvarnim imenom kojeg ne poznaje u fizičkoj relanosti piše "Sretan rođendan!" Oh, kako je divan ovaj virtuelni svijet, ni prijatelji koje znaš niti oni koje ne znaš ne mogu zaboraviti da ti je rođendan. I odgovori Proljećica: Hvala! Nepoznati princ sa stvarnim imenom stavi srce, tortu, ruže i poklona u vrijednosti internet konekcije za taj mjesec. Pa, sjajno-pomisli Proljećica-tri godine smo prijatelji bez poznavanja, a nikad nismo jedno na drugo potrošili prste. I tako, osta onaj plan za čišćenje u predgrađu mozga, dok su se prsti razgibavali po tastaturi, a ručak krčkao do večeri. Teku mjeseci. Dizajniraju se storiji, boja, svjetlo-sjena, muzika filmska koja stvara impresiju...
Pročitajte više