Poljubac



Bila je noć. Jedna magla, gusta ko tijesto. Utorak jedan u nizu krajem te godine. Ne vidi se ni sijalica ulične rasvjete. Samo zvuk trčećih koraka na lijevoj krivini neke ceste sarajevske. Korak prepoznajem. Miriše na zabranjeno, uzbudljivo. Onaj zaboravljen grč u stomaku. Godinama leptirići nisu mahnuli krilima. Osjećaj teškog gutanja i adrenalin u venama. Dah koji je zastao negdje na pola. Nekoliko rečenica jedva izgovorenih, malo zamuckivanja, neka priča šuplja, nepovezana. Gulaš srčanog ritma, starih sjećanja i par nervoznih osmjeha. Začinjeno nekim usputnim dodirima. I tišina glasna ko grmljavina. Pa samo je poljubac, rečenica koja se teško probija do mozga. A šta je, šta je trebalo biti?
Poljubac, običan poljubac, ovlaš, usput. Poljubac koji nije trebalo da ureže trag. Al, nije sve u našim planovima. Ponekad, na jednoj cesti sarajevskoj, pokriven maglom sarajevskom, u jedan utorak jednog novembra, jedan poljubac je petnaest godina čežnje i nadanja. Klecaju koljena, po tijelu se razljeva prirodna droga adrenalina. Zabranjen kod ljudi, kod Boga. Jedan poljubac, iz jednog daha. Poljubac koji otključava zabranjena vrata. Dodir koji vodi u odaje grijeha i smijeha, vatru ispunjenja nadanja. Poljubac koji mijenja tok života zauvijek, koji nas odvodi u neistražena prostranstva. Za jedan tren, novi život, nova perspektiva, nema tla, već bezbroj talasa što ljuljaju daske pod nogama. Poljubac koji prevrne čamac i nađete se u nepreglednim vodama okeana. I plivaš, plivaš kroz nove predjele, tropske plaže, šibaju te bure, i češkaju maestrali, i munje te osvijetle i tiha mjesečina. Taj jedan jedini poljubac, sakriven od svih, ostavljen u maglovitoj noći, kida lance vezivanja i otkriva prostranstva življenja.

Tahanyk
"Nešto tjera ljude da ostanu skupa u paklu koji naprave od svojih brakova. Trpe se i sadistično uživaju da pate ono drugo, i mazohistično da sami budu napaćeni. " Iza mušebaka, Tahani Komarica

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE Od samog rođenja ljudsko biće pripada nekoj društvenoj grupi i kroz cijeli svoj život je pripadnik neke od manjih ili većih grupa (nacije, države, porodice, školske grupe, radne grupe itd.) Potreba za pripadanjem potiče iz dva različita izvora, iz izvora zadovoljavanja egzistencijalnih potreba i izvora zadovoljavanja socijalnih potreba. Recimo dijete ide u školu i pripada toj društvenoj grupi u svrhu obrazovanja koje će mu obezbjeđivati finansijska sredstva za život, ali isto tako to su grupe u kojima može ostvariti afirmaciju. Ukoliko grupa ne dozvoljava djetetu afirmaciju, ono će otići u drugu krajnost, imati neprihvatljiva ponašanja da bi skrenulo pažnju na sebe i tako društvo samo odgoji delikvente, jer nije obezbijedilo afirmaciju u nekom pogledu za to dijete. Društvo ima neke norme i pravila od kojih dio je napisan na papiru u vidu zakona i podzakonskih akata i druga pravila koja spadaju u običajne norme. Kritički um se osvrće i preispituje ...
Pročitajte više

Tajna

Slika
Bože, kako se nekada ona ja bojala odlazaka. Kako se nekad ona ja bojala gubitaka. Kako se nekad ona ja bojala oslanjati na Jedini oslonac.  Ima jedna velika neskrivena tajna. Čovjek najslabije vidi ono što mu je pred očima. Jednom kad se baciš na prugu istine kao Ana pod voz, ništa lakše, slobodnije, i radosnije nema od odlaska.  Nemir i sreća su kao dobar i loš blizanac. Uzbuđujući i prevrtljivi kao plamičak vatre. Mentalne mape ih često pomješaju. Pogrešni obrasci uma. Zarobljavaju nas u laž. A uspješno lagati mogu samo inteligentni ljudi, a takvi ne lažu jer vide tajnu.  Kuća laži se gradi na temeljima straha. Straha da ne izgubimo nešto, straha da ne srušimo kuću laži. A strah je manipulator. Tako dobar manipulator  da u njemu prvo i jedino izgubimo sebe. Jedino što je vrijedilo na putu života sačuvati.  Ništa nema lakše od odlazaka i ništa nije lakše od rušenja jeftinih zidova. Ništa nije teže od zamjene jeftinih strahova Jednim najskupljim. Košta nas vječ...
Pročitajte više
ŠTA ZNAČI BITI FIN? Živimo u društvu u kojem su značenja pojmova ozbiljno pobrkana. Učimo pola života kako da budemo fini, a narednih pola kako da to ne budemo, jer se nije isplatilo.  A sam pojam FIN je nekog čudnog karaktera. Fin si ako ispuniš neke norme s kojima se nužno ne moraš ni slagati. Fin si ako progutaš sve kletve i psovke koje bjesomučno plešu u tvom stomaku, a ne izađu iz tebe van. Fin si ako ne kažeš jasno i glasno šta misliš. Fin si kad dozvoliš drugome da vjeruje da si idiot, tako ga nisi uvrijedio. Fin si ako imaš muža ili ženu s kojima se pred narodom toliko slažeš da prosto ličite na Snjeguljicu i princa koji su živjeli sretno do kraja života. Fin si ako suspregneš energiju svojih moždanih vijuga i svjesno zažmiriš na trpljenje koje ti oštećuje štitnjaču, hipofizu, jetru i sve druge organe koji su bitni da budeš zdrav. Fin si sve dok svijetu pokazuješ lažni osmijeh, a sam plačeš iza zatvorenih vrata wc-a. Fin si kad si serviran kao katering i ostali se po...
Pročitajte više