Vrijeme

Vrijeme!
Bog je vrlo precizan urar i ima tačno određeno vrijeme za sve.

Prodajemo vrijeme svakodnevno za male pare. Za nekoliko sati na poslu, za neku budalaštinu oko koje se nerviramo, a neće biti važna za pet godina. Za neki izlazak sa osobom koja nam ništa ne znači ili nema kapacitet da nam bude značajna u životu. Za neki red u banci ili na kasi. Za neka neizmjerna čekanja. Neki smo loši trgovci, kad nam je najskuplja roba stalno na rasprodaji.

Ponekad vremenu dignemo cijenu za one trenutke koje arhiviramo u najskrivenijim seharama sjećanja. Tamo se nalazi možda neki pogled na Split sa Marjana, neki poljubac u nekoj maglovitoj noći, i onaj klecaj u koljenima, nadju se tamo i poneki utorak ili novembar kad je u sred zime u duši bilo proljeće, nadje se neka trenerka, poneka pjesma, ples na ulicama nepoznatog grada,  ima tu i oraha i grožđica sa primjesom pelina, jeftina soba neka, peškir iznad vrata.

Prođe vrijeme, prođe mjesec, godina. Nismo više one iste osobe koje su arhivirale ta sjećanja. Otvorimo nekad tu seharu skupih trenutaka, plaćenih krvavim suzama. I pitamo se je li vrijedilo tih nekoliko trenutaka tako skupo plaćati.

U nemilosrdnom protoku vremena sve se mijenja, polako, ali sigurno. Sve skupe trenutke polako slažemo natrag u ladice sjećanja da ih ne bismo povrijedili, oštetili. A sve one jeftine, istrošene bacamo u korpu za otpatke. Čaše od kristala mnogo duže traju, nego one od običnog stakla.

I da li su skupo plaćeni trenuci vrijedili cijene?
Šta bi se našlo u sehari, da nismo skupo plaćali trenutke?
Šta bismo mi bili da Bog nije odredio tačno i precizno vrijeme za sve?
Sehara bi bila prazna, a kontejneri puni jeftinih protraćenih trenutaka.
Nema promjene, nema rasta, samo prazna ljuštura. Da li bi život bio vrijedan življenja?

Tahanyk
"Nešto tjera ljude da ostanu skupa u paklu koji naprave od svojih brakova. Trpe se i sadistično uživaju da pate ono drugo, i mazohistično da sami budu napaćeni. " Iza mušebaka, Tahani Komarica

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE Od samog rođenja ljudsko biće pripada nekoj društvenoj grupi i kroz cijeli svoj život je pripadnik neke od manjih ili većih grupa (nacije, države, porodice, školske grupe, radne grupe itd.) Potreba za pripadanjem potiče iz dva različita izvora, iz izvora zadovoljavanja egzistencijalnih potreba i izvora zadovoljavanja socijalnih potreba. Recimo dijete ide u školu i pripada toj društvenoj grupi u svrhu obrazovanja koje će mu obezbjeđivati finansijska sredstva za život, ali isto tako to su grupe u kojima može ostvariti afirmaciju. Ukoliko grupa ne dozvoljava djetetu afirmaciju, ono će otići u drugu krajnost, imati neprihvatljiva ponašanja da bi skrenulo pažnju na sebe i tako društvo samo odgoji delikvente, jer nije obezbijedilo afirmaciju u nekom pogledu za to dijete. Društvo ima neke norme i pravila od kojih dio je napisan na papiru u vidu zakona i podzakonskih akata i druga pravila koja spadaju u običajne norme. Kritički um se osvrće i preispituje ...
Pročitajte više

Tajna

Slika
Bože, kako se nekada ona ja bojala odlazaka. Kako se nekad ona ja bojala gubitaka. Kako se nekad ona ja bojala oslanjati na Jedini oslonac.  Ima jedna velika neskrivena tajna. Čovjek najslabije vidi ono što mu je pred očima. Jednom kad se baciš na prugu istine kao Ana pod voz, ništa lakše, slobodnije, i radosnije nema od odlaska.  Nemir i sreća su kao dobar i loš blizanac. Uzbuđujući i prevrtljivi kao plamičak vatre. Mentalne mape ih često pomješaju. Pogrešni obrasci uma. Zarobljavaju nas u laž. A uspješno lagati mogu samo inteligentni ljudi, a takvi ne lažu jer vide tajnu.  Kuća laži se gradi na temeljima straha. Straha da ne izgubimo nešto, straha da ne srušimo kuću laži. A strah je manipulator. Tako dobar manipulator  da u njemu prvo i jedino izgubimo sebe. Jedino što je vrijedilo na putu života sačuvati.  Ništa nema lakše od odlazaka i ništa nije lakše od rušenja jeftinih zidova. Ništa nije teže od zamjene jeftinih strahova Jednim najskupljim. Košta nas vječ...
Pročitajte više
ŠTA ZNAČI BITI FIN? Živimo u društvu u kojem su značenja pojmova ozbiljno pobrkana. Učimo pola života kako da budemo fini, a narednih pola kako da to ne budemo, jer se nije isplatilo.  A sam pojam FIN je nekog čudnog karaktera. Fin si ako ispuniš neke norme s kojima se nužno ne moraš ni slagati. Fin si ako progutaš sve kletve i psovke koje bjesomučno plešu u tvom stomaku, a ne izađu iz tebe van. Fin si ako ne kažeš jasno i glasno šta misliš. Fin si kad dozvoliš drugome da vjeruje da si idiot, tako ga nisi uvrijedio. Fin si ako imaš muža ili ženu s kojima se pred narodom toliko slažeš da prosto ličite na Snjeguljicu i princa koji su živjeli sretno do kraja života. Fin si ako suspregneš energiju svojih moždanih vijuga i svjesno zažmiriš na trpljenje koje ti oštećuje štitnjaču, hipofizu, jetru i sve druge organe koji su bitni da budeš zdrav. Fin si sve dok svijetu pokazuješ lažni osmijeh, a sam plačeš iza zatvorenih vrata wc-a. Fin si kad si serviran kao katering i ostali se po...
Pročitajte više