Osjecam, dakle postojim

RASLOJAVANJE Dižu ruku u znak pozdrava. Tako jednostavna kretnja, uobičajena. Tako jednostavan dan. Tako jednostavni životi. Iza jednostavnog osmijeha, usputnog, ljuštre se listovi duša. Postajemo glavice crvenog luka sa tonom sjajnog, bakrenog omota. Iza bezizražajnih očiju, čuči lukovica otečena od nijemog govora duše. U svojim skloništima, iza mobitela, iza nikad pročitane strane novina, iza stakla u tuš kadama, iza zaključanih vrata wc-a, skidamo sloj po sloj koji ujeda za oči. Cijedimo vodu sa primjesama soli i bjelančevina, i ono malo sladunjave glukoze u tragovima niz epiderm. Cijedimo sebe vlastitim rukama kao majicu poslije spartanskog treninga. Uvrnemo krajeve duše toliko da grlo boli. Posljednje kapi raslojavanja duše prelaze donji kapak oka. U ogledalu zuri u nas smoreno lice neznanca. Nabacimo mu jedan od onih usputnih osmijeha i preobražavamo se u lažnog sebe kojeg serviramo svijetu izvan skloništa.  Izlazimo, bakreni ton preživljenog raslojavanja duše se p...

HVALA TI GREŠKO  Htjedoh ti poslati zahvalnicu Greško. Baš ljetos dok sam brojala kamenje na plaži, dok sam veslom pretraživala ljepote rijeka, dok sam palila vatru u čarobnoj šumi. Htjedoh ti poslati zahvalnicu, ali sam morala plesati po balkanskim klubovima.  Znaš, Greško, da te nije bilo i ja bih bila jadni posmatrač dok život trči u nove predjele. A Greško, ti si me naučila da se pustim strujama življenja, do te mjere da mi danas zavidiš. Pazi Greško, zavist je majka ljubomore, a ljubomora rađa tugu, opasna je to saputnica. Dolazi uvijek tri u jedan. Sve što ti kažem iz ličnog je iskustva.  Hvala ti Greško, što si me pustila da dišem i uvećala brojno stanje sreće u svim mjernim jedinicama. Hvala ti na vatri koja mi grije i najhladnije noći onako kako ti nisi nikad bila sposobna. Hvala ti Greško što si bila i posebno hvala što si napokon otišla.  Tahanyk

PUTEŠESTVIJE NA ŽENSKI NAČIN (ili Uz Ivan, niz Ivan, na vrh Ivana)  Jednog sunčanog, zimskog popodneva Azra Šanjta-Litrić, Aida Hadziahmetović, Sanja Koroman i ja smo krenule u Konjic. Za ovo putovanje smo se pripremile kao pospano dijete za školu. Naime, grijanje u automobilu nam nije bilo u funkciji, a i još poneka sitnica. Nažalost, nismo bile u prilici da ugasimo ventilator, jer nam je po šajbi slikao Da Vinci, te kako smo se prilično uspuhale, hladnim zrakom smo rastjerivale njegovu izmaglicu preko naših osmjeha. Pobrkao nas je s Mona Lizom. Noć se spuštala nad našu cestu kao barokne sjene. U autu je hladnoća stezala vene. Preduzele smo mjere zaštite zdravlja, te zamotale sve izložene dijelove tijela koje su šalevi mogli pokriti. Sad nisam baš sigurna jesu li šalevi bili mali ili dijelovi krupni, ali ponešto je ostalo izloženo zubima zime, tu i tamo. Krenuli smo uz Ivan, niko nije imao ništa protiv sedla, a ni protiv Ivana. Ušli smo u mećavu. Tu smo posegnuli za sjećanj...

RIJEČI OD PELINA  Zabranjeno mi je sipati riječi od meda. Katanac na usnama je zaključan za svaku laž. I kada najcrnju rečenicu sklapam, razumijem da ne razumiješ. Činjenice sam davno nekad eutanizirala. Nisu mi bile od pomoći. Ja samo osjećam u svojoj tišini. U tom dvoboju stomaka i mozga, stomak uvijek vodi. Riječi čudno sklapam, u bolu nalazim ljubav, u cijepanju cjelovitost, u smrti uvijek nađem život. Zabranjeno mi je pisati riječi od meda, to ne bih bila ja. Svoje papire natapam rijekama pelina i otrova za sve one koji grcaju u vlastitim obmanama. A ne mogu da zažmirim, ne mogu da prešutim, jer to opet ne bih bila ja. Ne razumiješ? Život je kao gorak čaj u koji mukotrpno miješaš med, poslije slatkoće na jeziku ostane gorak okus trava. Ne volim sladak čaj.  Tahanyk

MAJKO Majko! Majko! Gdje si, majko? Molim te budi tu! Samo budi tu! Čuvaj me, majčice! Budim se. Jastuk mokar krije moje zle snove. Natapam ga već, ... dane odavno ne brojim, a mjeseci prerasli u godine, suzama i očajničkim znojem. Polako se iskradem na vršcima prstiju do kuhinje. U poderanoj pidžami, spuštene glave na umornim rukama, majka, moja majka, tiho plače. Zagrlim je rukom, dječijom, koja ne zna ništa, a opet otežala od tereta. Baz riječi, svoje blijedo lice naslanja i osjećam toplinu tih dragih, mokrih obraza. Bože, kako sam sretna što je tu, našla sam je! Ne smijem da joj kažem za košmare u kojima je nema. Bože, samo nek je tu! Odlazi sa mnom do kreveta. Blagi osmijeh, onaj osmijeh koji  samo majka ima, daruje mi dok me ogrubjelim, mršavim rukama pokriva. Svoju bol, svoju tugu, svoju muku, prekriva poljupcem čija mekoća u san me svija. Jutro, još jedno jutro, opasno mirno svanulo je iznad Sarajeva. Požuruje nas, ona koja još uvijek uspijeva uhvatiti sve p...

TU ĆU GA ZVATI LJUBAV  Stavila sam posljednju tačku u knjizi. Okrećem stranicu. Cijede se krvava slova po mojim rukama. Na svakoj stranici kao čavao se ukucao sinonim za bol. Dala sam mu krila leptira i simfoniju osmijeha. Presvukla ga bojama okeana i neba. Bol mi je ljubavnik. Ljubavnik koji me opija i ubija. Jedini uvijek vjeran, jedini uvijek prisutan, jedini uvijek inspirativan. Znaš, otkrio mi je sve svoje tajne prolaze i puteve od tuge do bijesa. Sada, vrijeme je da prerastemo sebe i on i ja. Otvaram novu knjigu. Tu ću ga zvati ljubav. Pjevat će mi pjesme čežnjive i imat će sneni osmijeh i smijat ćemo se skupa. O kako ćemo se voljeti nova ja i novi on.  Tahanyk

EPITAFI UMRLIH SNOVA Znaš li šta je ovaj blog? Šta je ovaj fiktivni papir što se razljeva u frekvencijama duž kosmosa? To je obična duša u svakom od nas svakodnevno skrivana. Ne boje se ljudi smrti, boje se življenja. Žive možeš lagati, povrijediti, rezati. Mrtvima ne možeš ništa. Da li to znači da sam i ja živa?  Ili sam možda duh što hoda po ubijenim snovima?  Dženazu sam na tebi doktorirala. Sahranila sam mnoge žive, neke i prije vremena. Iz sigurnosnih razloga, ako razumiješ. Primakli su se ivici mog straha. Na bol se čovjek teško privikava. A imam i svoje mrtve koji su živi i bez daha. Vidiš, mrtvima niko ne može ništa. Kod njih je istina gola poput duše bez tijela. Kod njih nema laži i izdaja. Zavidi mrtvima  imaš na čemu.  Možda sam ipak samo duh u koži sa protočnim kapilarima koji ima drskosti javno da ispisuje epitafe svojih umrlih snova. 1. Narcis rođen 1993 umro 2012 2. Trkač rođen 2011 umro 2012 3. Izdajica rođen 2013...