RIJEČI OD PELINA 

Zabranjeno mi je sipati riječi od meda. Katanac na usnama je zaključan za svaku laž. I kada najcrnju rečenicu sklapam, razumijem da ne razumiješ. Činjenice sam davno nekad eutanizirala. Nisu mi bile od pomoći. Ja samo osjećam u svojoj tišini. U tom dvoboju stomaka i mozga, stomak uvijek vodi.
Riječi čudno sklapam, u bolu nalazim ljubav, u cijepanju cjelovitost, u smrti uvijek nađem život.
Zabranjeno mi je pisati riječi od meda, to ne bih bila ja. Svoje papire natapam rijekama pelina i otrova za sve one koji grcaju u vlastitim obmanama. A ne mogu da zažmirim, ne mogu da prešutim, jer to opet ne bih bila ja. Ne razumiješ? Život je kao gorak čaj u koji mukotrpno miješaš med, poslije slatkoće na jeziku ostane gorak okus trava. Ne volim sladak čaj. 
Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna