PUTEŠESTVIJE NA ŽENSKI NAČIN
(ili Uz Ivan, niz Ivan, na vrh Ivana)
Jednog sunčanog, zimskog popodneva Azra Šanjta-Litrić, Aida Hadziahmetović, Sanja Koroman i ja smo krenule u Konjic. Za ovo putovanje smo se pripremile kao pospano dijete za školu. Naime, grijanje u automobilu nam nije bilo u funkciji, a i još poneka sitnica. Nažalost, nismo bile u prilici da ugasimo ventilator, jer nam je po šajbi slikao Da Vinci, te kako smo se prilično uspuhale, hladnim zrakom smo rastjerivale njegovu izmaglicu preko naših osmjeha. Pobrkao nas je s Mona Lizom. Noć se spuštala nad našu cestu kao barokne sjene. U autu je hladnoća stezala vene. Preduzele smo mjere zaštite zdravlja, te zamotale sve izložene dijelove tijela koje su šalevi mogli pokriti. Sad nisam baš sigurna jesu li šalevi bili mali ili dijelovi krupni, ali ponešto je ostalo izloženo zubima zime, tu i tamo. Krenuli smo uz Ivan, niko nije imao ništa protiv sedla, a ni protiv Ivana. Ušli smo u mećavu. Tu smo posegnuli za sjećanjima lijepog ljeta, te hrabro nastavile dalje uz muziku za treću smjenu. Kad zima pristisne, svi mogući i nemogući načini grijanja duše i tijela se upale. Vidljivost je postajala sve slabija što zbog vanjskih, što zbog unutrašnjih faktora. Obzirom da hladan zrak nije stizao da otpuše sfumato sa šajbe pribjegli smo jedinom rješenju koje smo imale. Ženska torba. Nevjerovatno je šta se sve tu nađe. Izbor za brisanje šajbe su bile tange ili gaće za bubrege. Tange su možda od pomoći u nekim situacijama, ali u našoj sasvim neupotrebljive. Uvijek nosite sa sobom rezervne gaće za bubrega. Odlično posluže za brisanje šajbe. I gotovo da smo riješile sve probleme kad smo zapele u saobraćajni kolaps. Kamion iz suprotnog smjera u našoj traci, još deset kamiona koji se trude ići naprijed, ali lagano kližu unazad i djevojka koja prvi put sama vozi niz Ivan po snijegu u vozilu ispred nas. Lijepo mi stanemo i malo da i zapjevamo, a pred nama djevojka izlazi iz vozila i upravo proživljava početak sloma živaca. Bodrile smo je sa ona to može, lagano, u prvoj, bez kočenja, nek se raduje što niz Ivan neće nahladiti krajnike. Ali ne dopiru naše riječi do nje. Nađemo joj vozača iz drugog kombija da joj spusti auto do ravnice. I krenemo provlačeći se između kamiona. Nama ova vožnja ide od ruke, ali ona je našla momka koji se kraj nje osjeća sposobno. Nakon svega stižemo u Konjic. Promoviramo baš knjigu o ženama koje hoće više od života, a kako stvari stoje problem je što nemamo problema s vožnjom, pa ni ne upoznajemo nekog heroja, jer nas ne treba spašavati. Možda bismo trebale imati amneziju na stečene vještine ili pak naći nekog trkača da se trkamo kad nemamo pametnijeg posla. Nakon promocije malo zavirimo pod haubu, ženska posla, kad ostale smo bez antifriza. Džabe se smrzle. Hajd dospemo mi to, sreća nađe se uvijek rezervna flaša u gepeku. Svratimo u restoran Han, naša topla preporuka za zimske uslove, grijanje im odlično radi. Tu pojedemo po pomfrit, doduše morale smo tražiti štagod da umočimo, ne može pomfrit nasuho. Ponovna provjera antifriza, suh auto k'o da je u klimaksu. Dolijemo mi još ono što je ostalo u flaši. Grijanje proradi i mi lagano ka Sarajevu. Svraćali po pumpama, ali pumpe prije Ivana ne rade, samo kamiondžije čekaju da im svane. Svako se moli svom Bogu, onom nam istom, da antifriz potraje, a i grijanje nam zavisi o njemu. Ništa ne pada, šteta, baš kad smo sve sredile usput osim prskalica na brisačima, pa nam je opet smanjena vidljivost. Sreća sustignemo neke kamione, a oni vole da prskaju. Primaknemo se malo, oni nas nakvase zadnjim gumama taman dovoljno da progledamo. I nekako napokon stignemo do Sarajeva.
Pouke ovih događaja:
1. Uvijek nosi u torbi gaće za bubrega, tange nisu ni od kakve pomoći.
2. Uvijek izvuci iz sjećanja uspomene koje griju dušu i izazivaju osmjeh.
3. Uvijek imaj u gepeku deku i rezervnu flašu.
4. Nigdje ne idi bez muzike za treću smjenu.
5. Ako hoćeš da nađeš momka prestani već jednom da znaš, potrudi se malo oko te amnezije.
6. Ako tražiš da umočiš i dobit ćeš.
Laku noć.
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar