Znaš li kako ima odurno slatkast okus mješavina krvi i joda. Uvuče se u sluzokožu nosa. Ostavila sam u nekoj operativnoj sali po neki organ praveći koktele moje krvi i medicinskog joda.
Znaš li kako bole buđenja? Znaš li kako se krikovi zaglave na suhim, ljepljivim usnama? Znaš li da sam agresivna i kad se budim iz anestezije? Kažu pravi sam naredbodavac i ljuta. Vidiš, to je ipak moje prirodno stanje. A platila sam skupo, preskupo, odmor od života. I platila sam vrijeme za slaganje prioriteta. O da, strašno bole buđenja. Al ja sam ratnik. I ne mogu više. Spuštam koplja. Ne mogu više da mi čupaju utrobu i pletu paukovu mrežu rezova po stomaku. Ne mogu više da se oporavljam, ne mogu više da budem borac na prvoj liniji odbrane. Ne mogu, umorna sam od bola svake vrste.
Znaš, u očima moje djece su se skupljale suze dok im je majka plesala na ivici života i smrti. I moji roditelji su kršili ruke i skrivali pogled od straha da im dijete ne skoči u ponore mrtvih. A gdje si bio ti jadu mali? Gdje si bio ti dok sam sa Azrailom pila koktel moje krvi i medicinskog joda?
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar