UMORNA OD BOLJENJA
Slavim svaki dan u kojem moje oči gledaju nebo. Smiješim se svakom danu u kojem udahnem zrak. Slavim trenutke bez bola i ništa više ne planiram. Sve već davno isplanirano je.
Srećo moja, oh, kad bih ti barem mogla dočarati riječima kako bole organi kojih nemam? Oh, da samo znaš kako bole i organi i ljudi kojih više nema! Znaš kako strašno bole? Bole kao tebe tvoj život u kojem nisam ja. O da, znaš ti dobro. Na nama si doktorirao i svoju i moju bol.
A malo sam ti, srećo moja, umorna od bola. Znaš, umori se ova ljuštura tkana od kože, kosti, mesa i krvi, umori se od boljenja. A umori se i od preživljavanja bola. Ne znam zašto sam baš ja, samo jedna obična žena, zašto sam baš ja poligon na kojem se trenira bol?
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar