OVA SAM RIJEKA
OVA SAM RIJEKA
Zaglušuje moje misli tvoja bujica. Crtaš me u toku bijesne vode. Vidiš li, to sam ja, ucrtana u reljefe planinskih rijeka ove prkosne zemlje? Vidiš li, to sam ja, mirna voda pod kojom bjesne struje? Vidiš ja sam mirna tama, ali i ono sam ja. Ona divlja voda što je pobjeljela od bijesa. Malo isparavam negdje u zrak, malo razaram korita kojim tečem, malo sebe cijepam u kapljice. I da, to sam opet ja, onaj pitom tok poslije prodorne snage.
I ne znam ko ću biti dok stignem do ušća. I ne znam ko ću biti kad me pomiješaju s novom nijansom plave. I ne znam i nije ni važno. Zaglušujem tvojom silom ove bijedne misli ispod nanosa smeća kojim su me otrovali pobješnjeli psi. Zaglušujem ih da se odmorim od ovog tobogana s kojeg uvijek tresnem na dupe.
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar