PUT DO SVEJEDNOSTI
Žuborit će razgovori k´o rijeke. Jednog dana tiho će se uliti u velike vode, daleke. Sunce će obasjati neke zore i nervirati sutone. I mjesec će se ceriti povrh neke gore. S vremenom samo boli budu bolje i manje bole.
Vrijeme će neumitno teći kraj svoje publike što skrušeno, sa strane gleda tuđe živote kroz male ekrane. Svako na svojoj strani obale. Svako na svojoj strani sutona. Svako na svojoj strani postelje. Ljubav će se povlačiti kao sokovi iz stabljika nježnog poljskog cvijeća. Crtat će iluzije od društvenog statusa, kredita i djece. A gdje smo usput zaboravili sebe? Presvlačit će sažaljenja tkaninama sjećanja što mirišu na mem. Samoobmane uvijek prekasno i do srži zabole.
Umirat ćemo našim malim smrtima do svejednosti. A vrijeme spušta sitna zrna prašine preko sjećanja. Samoobmane će poprimiti lice Frankenštajna. A bit će kasno da budemo bujica što se razljeva u more.
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar