ŠTA OSTANE
Izvukla sam bijelu elektronsku hartiju. Pišem ti nekim bojama bez traga što se mrcvare po usahlim izvorima nadahnuća. Pišem ti priču koje nema u porama duše. Šušti mrtvo lišće. Praznina se pregiba poput grča u nahlađenom želucu. Da makar ždere! U vriskove su utkane poeme.
A ja pišem ništa ovom bojom bez traga. Čuješ li pjesmu mrtvog lišća? Ili ovu melodiju bez tona što se giba? Čitaš li ovu priču bez priče? Pitam se šta ostane kad riječ presahne! Ostane li čovjek ili ništa?
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar