ŽIVE RIJEČI
ŽIVE RIJEČI
U mojoj pustinji mogao si naći još kaktuse. U bodljama sam čuvala posljednje kapi otrova. Crtala sam po pijesku obrise da se ne zadrže. I nisam više imala šta da žrtvujem za kapi nadahnuća. Bila sam bespuće.
A ti si prosipao kapi slova po žednim zrncima moga pijeska. Zašivao si riječi u sintagme nježnosti. Prosuo si rečenice kroz proreze aška i stvorio oaze u kojima su na palmama rasle lijepe misli. Kišom živih riječi si umukao pjev mrtvih ptica u kavezu. A ja sam žderala tvoje zareze, tvoje tonove, tvoje pauze. I zaigrala je prva travka i živ cvijet.
Volim oaze, ta i ja sam samo čovjek od krvi i nerava. Neka rominjaju čudne sintagme i u jesenjim sutonima. Pokrij me živim riječima i kada spavam.
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar