SAT KOJI ŽURI
Skrojena je od visokih amplituda, negdje iznad oblaka i negdje u ponorima, sasvim teško uklopiva u umjerene tokove vremena. Sabur joj je dodijeljen u česticama suhe germe. Trebaju mu i suze i ljubav da poprimi nove dimenzije. Stajanje je za nju bilo minijaturni kavez za divlje životinje koje imaju bjesomučno potrebu za kretanjem.
I kad mu nije bila ona, bila mu je sat sa greškom. I kad je nije bilo tu, bila je onaj sat na ruci što uvijek žuri. Bila je podsjetnik da vrijeme trči, i da je kašnjenje i hitnja luksuz, koji jako boli. Bila mu je kazaljka što se slijeva od 12 do 6 i razbija u dnu svog postojanja. Bila mu je sat bez sabura u protoku vremena, srklet što udara oštre stijene obala u visokoj amplitudi. Bila mu je trganje ritmova iz kojih se čovjek teško sastavlja.
Da, bila mu je kontinuirana promjena, kao ona kazaljka što odmiče između brojeva. I kad je nije bilo tu, smirene na ramenu, jedinom mjestu gdje pripada, bila mu je na ruci, onaj sat što uvijek žuri. A suha zrnca germe su trenirala sabur.
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar