LJUDI KAO VODA PLANINSKA

LJUDI KAO VODA PLANINSKA 

Šta ćeš sa ljudima koji su poput bujice planinske vode? Šta ćeš sa ljudima koji se o stijenje razbijaju poput kapljica planinske vode? Šta ćeš sa ljudima koji su isporučili sve orahe i hodaju praznih džepova? Šta ćeš sa ljudima kojima je amputiran strah od drugog čovjeka?
Šta ćeš sa ljudima koje je teško voljeti?  Nekim ljudima ravna linija života je toliko dosadna da su je obrisali. Njima je pokušaj unošenja straha prekidač za inat. Oni su visili iznad ponora i sve druge ceste su im autoput, a sitni strahovi komedija. Destrukcija i pepeo ne vonjaju na kraj, već imaju miris svježih početaka. S njima se ne troše uzalud riječi sabiranja, prebiranja i čekanja. S njima nema završnog osvajanja. Oni su kontinuitet borbe ako treba do samouništenja. Šta ćeš sa takvima koji se u lice smiju strahovima?
Takve ne drži strah, ni obzir prema sitnicama kao što su pakovanja. Takve jedino možeš voljeti leteći na njihovim amplitudama. Takve jedino možeš voljeti i kad destrukcija nove konstrukcije porađa. Takve jedino ljubav drži, na ostalo su razvili trajni imunitet. Oni su voda planinska što se razbija, rasprši u zraku i opet sastavlja, i nastavlja svoja slijevanja, padanja i ustajanja. 
Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna