MOJE IME

 MOJE IME 

Noći su duge, najduže za nesretnike. Spavaš li? Vjetrovi zavijaju kao bijesni psi. Spavaš li? Okrenut na svoju stranu kreveta. Spavaš li? Tako blizu, a udaljen od nje hiljade kilometara.

Crne su noći, najcrnje za nesretnike. Urlaju tvoji glasovi između vaše tišine.  Zvijeri sjećanja ne puštaju srce. Nje nema, a tu je. Nema ni mene, a tu sam. U tebi dišem.

Stežeš glasnice dok ne vrisnu nategnute žice moje ime.  Moje ime, ispisano u svakoj kapi tvoje krvi. Moje ime, u svakom dahu tvojih noći. Moje ime, u svakom gutljaju gorke kafe. Moje ime, tuga što ti titra u uglu oka. Moje ime, dok blijedim osmijehom zavaravaš dane. Moje ime, vrišti u svakom cviljenju vjetra. Moje ime, za koje nema izgovora.

Vrištiš moje ime, u svojim tegobnim tišinama, a mene nema, a tu sam. Nema ni nje, a tu je. A tebe ima, sa mnom, na svojoj strani kreveta, a nema te.

Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna