MOJE IME
MOJE IME
Noći su duge, najduže za nesretnike. Spavaš li? Vjetrovi zavijaju kao bijesni psi. Spavaš li? Okrenut na svoju stranu kreveta. Spavaš li? Tako blizu, a udaljen od nje hiljade kilometara.
Crne su noći, najcrnje za nesretnike. Urlaju tvoji glasovi između vaše tišine. Zvijeri sjećanja ne puštaju srce. Nje nema, a tu je. Nema ni mene, a tu sam. U tebi dišem.
Stežeš glasnice dok ne vrisnu nategnute žice moje ime. Moje ime, ispisano u svakoj kapi tvoje krvi. Moje ime, u svakom dahu tvojih noći. Moje ime, u svakom gutljaju gorke kafe. Moje ime, tuga što ti titra u uglu oka. Moje ime, dok blijedim osmijehom zavaravaš dane. Moje ime, vrišti u svakom cviljenju vjetra. Moje ime, za koje nema izgovora.
Vrištiš moje ime, u svojim tegobnim tišinama, a mene nema, a tu sam. Nema ni nje, a tu je. A tebe ima, sa mnom, na svojoj strani kreveta, a nema te.
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar