Osjecam, dakle postojim

Šetači po snovima. Putnici izmaglice. Kopači suštine, duboko ispod površine. Slikari riječi, što kreiraju pomične slike. Davljenici u "sivim" zonama nužne adaptacije. Interpunkcijske znake koriste kao muzičke ukrase. I hvataju one zrake povrh gora da tame osvijetle.  Ne pripadaju, ovdje. Jer uljezi su u mjestima za normalne. Žuljaju ih mehke fotelje, oni bi radije zagrlili svoje pjenaste oblake. Budu ovdje samo siluete. A tamo u svratištu za estete i poete, plaču nad prašnjavim stranicama knjige. Tamo u svratištu za estete i poete, tamo se raduju kao malo dijete. Posijeku se na oštru riječ, okliznu na bljutavštinu amatera. Gutaju svoje doze katarze kao gumene bombone. Uljevaju energije u moždane neurone.  Da, tamo je udobno, u svratištu za estete i poete, jer tamo tišine glasno govore. Tahanyk

 U duše se uvijek neko uvuče kao nepozvan gost. Bezimen za vibracije zraka van pluća. Obojen danima, tih kao sitna jesenja kiša. Meškolji se i vrpolji kao dijete prije počinka. Svojom odsutnošću uznemirava samoprisutnost. Umiješan je kao chilli u slatke sokove življenja. Ima ga svuda i gdje se ne uklapa. Zaglavljuje u grlu. Suze tjera na oči svojom prisutnošću i u sutliji. Ne možeš da ga se riješiš kao kosti što se zabila u rub krajnika. Davi te kao dželat bez milosti. Zamaskiran katil svih ljepota. I neće da ide. Raširio svoje pipke gore nego hobotnica. Sputava sretna življenja. Nedovoljan, a višak... Tahanyk

Neću ti pisati o filozofiji umjetnosti, već o činjenicama. I nemoj da sporiš kreativnost utkanu u pravopis, jer sve se dešava iz nekog razloga.  Svaki umjetnik krade iskru iz bivanja i nanovo je stvara na neživom, da bi trenutku dao skromnu ljudsku iluziju neprekidnog postojanja ograničenog našim rokom na ovom svijetu. Naša sposobnost zabilježavanja trenutka koji nam izaziva osjećaj stvaranja je jasan znak naše nesavršenosti čak i ako je umjetnik sofisticirani majstor svog zanata. Pogled mi luta po oslikanim pejzažima i tu vidim jasnu razliku između umjetnika i Umjetnika. Jer, Umjetnik, Živi, stvara na živom. Njegova slika ima kontinuitet kreiranja. Poslije svakog treptaja oka slika istog pejzaža je već nova, drugačija. I negdje je neka ruža dočekala studen s pokidanim kapilarom. U sljedećem treptaju oka Umjetnik je razlio kapilar po njenim laticama i skidat će ih jednu po jednu, otkrivajući cijeli svijet nastanka u prolaznosti. I načinit će novu, svaki put drugačiju. Jer, Umjetnik...