SVRATIŠTE ZA POETE




Šetači po snovima. Putnici izmaglice. Kopači suštine, duboko ispod površine. Slikari riječi, što kreiraju pomične slike. Davljenici u "sivim" zonama nužne adaptacije. Interpunkcijske znake koriste kao muzičke ukrase. I hvataju one zrake povrh gora da tame osvijetle. 

Ne pripadaju, ovdje. Jer uljezi su u mjestima za normalne. Žuljaju ih mehke fotelje, oni bi radije zagrlili svoje pjenaste oblake. Budu ovdje samo siluete. A tamo u svratištu za estete i poete, plaču nad prašnjavim stranicama knjige. Tamo u svratištu za estete i poete, tamo se raduju kao malo dijete.

Posijeku se na oštru riječ, okliznu na bljutavštinu amatera. Gutaju svoje doze katarze kao gumene bombone. Uljevaju energije u moždane neurone. 

Da, tamo je udobno, u svratištu za estete i poete, jer tamo tišine glasno govore.

Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna