Nepozvan gost
U duše se uvijek neko uvuče kao nepozvan gost. Bezimen za vibracije zraka van pluća. Obojen danima, tih kao sitna jesenja kiša. Meškolji se i vrpolji kao dijete prije počinka. Svojom odsutnošću uznemirava samoprisutnost. Umiješan je kao chilli u slatke sokove življenja. Ima ga svuda i gdje se ne uklapa. Zaglavljuje u grlu. Suze tjera na oči svojom prisutnošću i u sutliji. Ne možeš da ga se riješiš kao kosti što se zabila u rub krajnika. Davi te kao dželat bez milosti. Zamaskiran katil svih ljepota. I neće da ide. Raširio svoje pipke gore nego hobotnica. Sputava sretna življenja. Nedovoljan, a višak...
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar