U gradu boje golubljih krila


Neka zanimljiva priča počela bi nadnaravnim opisom prirode u kojem se nalazila neka ona. Međutim, ovo je samo neka obična ona u nekom gradu boje golubljih krila. Vrijeme radnje je neki neodlučan dan koji vaga između proljeća i jeseni. Saobraćaj se odvija uznemirenim tokom novog doba u kojem ljudi kopaju kanale po netu, dok mokra zemlja žvače prastare naslove jutrošnjih novina.

Obična ona korača odsutno od trenutka stvarnog vremena u nekoj prahistoriji nove ere u kojoj su tekle vode umjesto viška nebitnih informacija. Njena odsutnost je jednaka odsutnosti prisutnih na pretraživačima, samo se teže prašta. Sjeda na jednu truhlu dasku preživjelu na klupi uz sami rub asfalta i vadi iz pregrade tašne arhaističnu olovku i svesku. Propušta misao kroz filtere vena dok um pravi hyperlinkove kroz proživljena desetljeća. Spušta misao s preciziranom rječju u olovku. Olovka vuče linije po papiru. Obuzima je trepet leptirovih krila u stomaku. Čuje pjev divljih ptica u lipovim granama. Cvijet lipe joj škakilja nosnice i hvata je alergijska reakcija. Kiše kao što živi ljudi kišu oni živi koji nisu u dezinfikovanom okruženju.

Nailazi čovjek, onaj jedan od rijetkih, sa pogledom van ekrana. Govori, ne tipka kontinuirani staccato koji drobi misao u kašu. Začuđen je prisutnošću njene odsutnosti. I zabrinut njenim načinom života. Jer takvi kao ona, koji osjećaju kapi kiše na vlastitoj koži i čiju kožu zabole opekotine od sunca, takvi koji kišu u gradu boje golubljih krila, takvi koji pišu olivkom na papiru, nemaju kome pisati, jer nema čitalaca, ostali su samo gledači.

Tahanyk

"Nešto tjera ljude da ostanu skupa u paklu koji naprave od svojih brakova. Trpe se i sadistično uživaju da pate ono drugo, i mazohistično da sami budu napaćeni. " Iza mušebaka, Tahani Komarica

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE Od samog rođenja ljudsko biće pripada nekoj društvenoj grupi i kroz cijeli svoj život je pripadnik neke od manjih ili većih grupa (nacije, države, porodice, školske grupe, radne grupe itd.) Potreba za pripadanjem potiče iz dva različita izvora, iz izvora zadovoljavanja egzistencijalnih potreba i izvora zadovoljavanja socijalnih potreba. Recimo dijete ide u školu i pripada toj društvenoj grupi u svrhu obrazovanja koje će mu obezbjeđivati finansijska sredstva za život, ali isto tako to su grupe u kojima može ostvariti afirmaciju. Ukoliko grupa ne dozvoljava djetetu afirmaciju, ono će otići u drugu krajnost, imati neprihvatljiva ponašanja da bi skrenulo pažnju na sebe i tako društvo samo odgoji delikvente, jer nije obezbijedilo afirmaciju u nekom pogledu za to dijete. Društvo ima neke norme i pravila od kojih dio je napisan na papiru u vidu zakona i podzakonskih akata i druga pravila koja spadaju u običajne norme. Kritički um se osvrće i preispituje ...
Pročitajte više

Tajna

Slika
Bože, kako se nekada ona ja bojala odlazaka. Kako se nekad ona ja bojala gubitaka. Kako se nekad ona ja bojala oslanjati na Jedini oslonac.  Ima jedna velika neskrivena tajna. Čovjek najslabije vidi ono što mu je pred očima. Jednom kad se baciš na prugu istine kao Ana pod voz, ništa lakše, slobodnije, i radosnije nema od odlaska.  Nemir i sreća su kao dobar i loš blizanac. Uzbuđujući i prevrtljivi kao plamičak vatre. Mentalne mape ih često pomješaju. Pogrešni obrasci uma. Zarobljavaju nas u laž. A uspješno lagati mogu samo inteligentni ljudi, a takvi ne lažu jer vide tajnu.  Kuća laži se gradi na temeljima straha. Straha da ne izgubimo nešto, straha da ne srušimo kuću laži. A strah je manipulator. Tako dobar manipulator  da u njemu prvo i jedino izgubimo sebe. Jedino što je vrijedilo na putu života sačuvati.  Ništa nema lakše od odlazaka i ništa nije lakše od rušenja jeftinih zidova. Ništa nije teže od zamjene jeftinih strahova Jednim najskupljim. Košta nas vječ...
Pročitajte više
ŠTA ZNAČI BITI FIN? Živimo u društvu u kojem su značenja pojmova ozbiljno pobrkana. Učimo pola života kako da budemo fini, a narednih pola kako da to ne budemo, jer se nije isplatilo.  A sam pojam FIN je nekog čudnog karaktera. Fin si ako ispuniš neke norme s kojima se nužno ne moraš ni slagati. Fin si ako progutaš sve kletve i psovke koje bjesomučno plešu u tvom stomaku, a ne izađu iz tebe van. Fin si ako ne kažeš jasno i glasno šta misliš. Fin si kad dozvoliš drugome da vjeruje da si idiot, tako ga nisi uvrijedio. Fin si ako imaš muža ili ženu s kojima se pred narodom toliko slažeš da prosto ličite na Snjeguljicu i princa koji su živjeli sretno do kraja života. Fin si ako suspregneš energiju svojih moždanih vijuga i svjesno zažmiriš na trpljenje koje ti oštećuje štitnjaču, hipofizu, jetru i sve druge organe koji su bitni da budeš zdrav. Fin si sve dok svijetu pokazuješ lažni osmijeh, a sam plačeš iza zatvorenih vrata wc-a. Fin si kad si serviran kao katering i ostali se po...
Pročitajte više