Popodnevna kafe storija

Žamor postaje zaglušujući i već me lagano hvata panika. Ljudski govor sve više liči na zujanje muha i osa u duetu sa ponekim šrkipavim tonom stolice ili vriska djeteta zbog male modrice na koljenu. Pokušavam razaznati glasove prije nego mi bezlični žamor progna i posljednju misao iz glave.

Za jednim stolom snaha ne valja. Snaha kuha, sprema, djecu u školu šalje, ali ne valja, jer ne voli publiku koja joj dahće za vratom dok kuha. Ne valja iako ona ne dahće za vratom svekrvi. Sto pored priče o izapranoj storiji vječito loše snahe, sjede djevojka i dečko. Lijepa je sasvim dovoljno da višak treptanja i izvitoperen govor spremljen za skretanje pažnje narušavaju harmoniju. Dečku je od pogleda prestalo raditi čulo sluha, a ni s tjelesnom temperaturom mu ne ide najbolje. Treći sto u kafiću, majka bezuspješno pokušava popiti kahvu, makar je odgovorna toliko da pokušava svom djetetu onemogućiti uznemiravanje drugih gostiju koji uopće u njemu ne vide ništa simpatično. 

Konobar pita šta želim piti. Uredno sasluša moje želje i poslužuje me po vlastitim željama. Ne razumijem zašto me pita šta želim piti!  

Majka u godinama razgovara preglasno sa svojom drugaricom. Njen postariji sin vreba priliku da ode do toaleta po novu dozu narkotika. Majka je ponosna što se skinuo sa droga, pa je miran. Za četvrtim stolom čovjeka su nepravedno kaznili za ispravno parkiranje na mjestu obilježenom zabranom zaustavljanja i parkiranja. Drug mu daje svesrdnu podršku, jer zašto da plaća parking kad može kazne. Za petim stolom sjeća se trgovkinja kako su se davne '79 dobro prodavale muške tange, danas ih niko neće. Propao biznis. Za šestim stolom sjedi dečko sa ovom modernom frizurom na trokut na vrh glave i ofarbanom bradom u crno. Prilazi mu djevojka. Uvlači stomak, napuhuje ramena u pozu paun. Navlači osmijeh sanjalice kojem treba utjeha, jer žene vole da tješe muškarce koji su nesposobni za izborit svoje mjesto pod ovim nebeskim svodom. Ona navlači obrve broj 62 i po, tumačenje zabrinuto-nježna podrška svom nesposobnom princu iz snova. Za sedmim stolom je ozbiljna rasprava sitne buranije o svjetskoj politici koju njih trojica uopće ne zanimaju. Hoće li se potući ili neće? Za osmim stolom žena drugarici govori kako je upravo na poslu. Drugarica shvata i klima glavom, takav je vakat da se čovjek može odmoriti samo na godišnjem odmoru od posla i od kuće. Za devetim stolom se dogovaraju njih dvoje o odlasku u planine. Njemu zvoni telefon i saznajem da je na poslovnom sastanku. Nakon par minuta zvoni i njen, te čujem da tješi drugaricu nakon srceparajućeg prekida duge veze, malo će kasniti, nek je ne čeka s večerom. 

Pomislih, još je dobro, ljudi govore. Onda za sto do mene, sjeda mladi bračni par s bebom u kolicima. Beba, na svu sreću, ne diže svojim urlikom pritisak prisutnima. Uredno naručuju pića po svojim željama. Ja se nadam da konobar neće opet donijeti po vlastitim. Njima to uopće nije ni bitno. Vade telefone i skrolaju česmu nevažnih informacija. On nešto kucka dok mu se brk osmjehuje. Ona odvrće česmu informacija i zastaje joj dah. Obrve se šire ka sljepoočnicama. Privlači ruku do usana skrivajući osmijeh što titra i dira obraze. Pogleda u dijete, dobro je spava. Raspali po tipkama, kao dogovara ručak kod majke. On ne može nažalost ići kod njene mile majke, jer mora i sutra ostati prekovremeno zbog nekih neodložnih dopisa od kojih zavisi opstanak u najmanju ruku neke moćne države. 

Preda mnom se ukaza nepromiješan šećer na dnu šolje. Razmišljam da li i ja treba da platim po vlastitim željama ili pak ono što piše na računu.

Tahanyk