Leptir i bankina
Vidite ove misli što ih rastavljam u riječi, čujete li ovu muziku rastavljenu u trajanju i visini, boju iz koje izvlačim svjetlost do samog uništenja. Prevrćem umijeće kuharice po tanjiru. Odvajam proteine od šećera, so od mirisa. Na jeziku poprimaju cjelinu, doziranu baš kako treba. Osminku utopim u četvrtinku i h podignem na b, da riješim ćoškastu melodiju. Vratim svjetlost u tminu, da kreiram novu dubinu. Vidite li onu utopiju iza tačke na papiru? Ljudi odvezuju nevidljive pertle i bježe u tišinu. Ludaci, rekli biste! Ili pak mudraci što vide istinu!
Gospođice, stanite na tren! Trčite kroz izmaglicu. Zastanite na ovom brežuljku i pogledajte dolinu! Razmotrimo cestu po cestu. Pogledajte svaka ima zajedničku nepoznatu. Zanemarite one sporedne što iskaču kao izdajice unaprijed pretpostavljenog pravila. One ne remete saobraćaj. Na kraju, vidite tamo u daljini, sve će se sliti u isti pravac determiniran bankinama. I baš tamo, kad prođemo ovu izmaglicu, tu ćemo sresti rješenje nepoznate. Istinu.
Umjetnica je crtala krila gusjenici. Naučnik je koračao dugim i čvrstim koracima uz bankinu. Na sredini puta leptir je poljubio na bankinu.
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar