RAZGOVORI SA POTENCIJALOM NEDOSTAJANJA




Voljela bih čuti prastaru rečenicu "nedostaju mi naši razgovori" u ovom suludom vremenom koje ukida nedostajanja. Vremenu u kojem je "razgovoru" amputirana boja, visina glasa, euforija i nervoza. Vremenu u kojem "razgovor" nema boju kože ni mimiku finih bora u ćošku oka.
Voljela bih da neko vrati ona intrigantna nedostajanja kao čaj od šipurka što po cijele dane se krčka i golica nosnice. Da neko zamijeni ove instant poruke dugim pogledima što se izljevaju preko ruba kašike poput domaćeg pekmeza. Da se tvoj pogled zakači na moju riječ. Da se moj pogled zakači na tvoj osmijeh. Da slažemo puzzle uprisutnjenih značenja.
Današnji "razgovori" najviše liče  na granule instant kafe čija aroma prebrzo isparava. Vagamo riječi, redoslijede, sintagme, interpunkcijske znakove i emotikone slažući puzzle značenja. Puzzle bez kapaciteta da tvore cjelovitu sliku odsutnog prisustva.
Voljela bih oćutjeti razgovore sa potencijalom nedostajanja.
Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna