SLOBODA

Sloboda je u umu, a ne u fizičkom okruženju.

Posmatram sebe i ljude oko sebe. Zaista je većina običnih smrtnika tužna. "Obični smrtnik" nije onaj ko pripada srednjoj društvenoj klasi, tu su i oni koji mnogo zarađuju, ali su tužni, oni koji malo zarađuju, oni koji subolesni, oni koji su zdravi, oni koji su u vezi i oni koji su single. Većina ih je tužna. Zašto?

Većina ljudi provodi život ustvari onako kako ne želi. Nameće sebi ograničenja usađena odgojem i trenutnim društvenim normama. I jednostavno nisu ono što jesu. 
Kolega danas kaže: "I ja bih bio avanturista da imam čiste papire!"" (misleći na to da je u braku i nije solo). Međutim, istina je puno drugačija. I oni koji su solo isto tako imaju ograničenja, sputavaju sebe da žive ono što im se sviđa.

Ne kažem da treba kršiti norme koje obuzdavaju nerede na zemlji, ali svakako treba odlaziti iz odnosa koji nam dozvoljavaju da mi budemo mi i time osloboditi i drugu stranu, ostajati u odnosima u kojima uz male prilagodbe možemo biti istinski mi. Ponekad nemamo izbor posla kojim želimo da se bavimo, pa radimo što ne volimo 8-10 sati dnevno. To ne znači da ne možemo da se bavimo stvarima koje volimo koje nas ispunjavaju. Ostaje nam nešto slobodnog vremena i treba iskoristiti svaku minutu, sekundu da osjetimo onaj osjećaj čiste sreće. Ponekad sreća i boli. 

Recimo znam dečka koji ima strast, veliku strast. Sport u kojem se povrjeđuje fizički, trpi s vremena na vrijeme bol do tačke gubljenja svijesti. Ali sa punom strašću, željom, ljubavlju radi oni što voli bez obzira na cijenu koju plaća. Čak mu je taj sport suštinski samo trošak, radi ga u slobodno vrijeme. Nakon jedne teške povrede i neprospavanih noći i gutanja različitih analgetika kaže: " Zaista boli, život mi je prošao pred očima u djelićima sekunde, ali kad stanem na postolje to je osjećaj pure happiness, nisam siguran da ljudi uopće znaju kakav je to osjećaj. To doživljavam samo dok vozim. Ne mogu toga da se odreknem!"

Tako vam je to! Svi imamo ono što nas ispunjava, ponekad tražimo malo duže, ali svi to ako želimo i nađemo. Samo se postavlja jedno veliko pitanje da li ćemo to da živimo barem u rijetkim trenucima ili ćemo se odreći toga i vječno biti tužni i sjetni?
Odluka je uvijek na nama samima.
Ugodan dan,
Tahanyk

"Nešto tjera ljude da ostanu skupa u paklu koji naprave od svojih brakova. Trpe se i sadistično uživaju da pate ono drugo, i mazohistično da sami budu napaćeni. " Iza mušebaka, Tahani Komarica

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE Od samog rođenja ljudsko biće pripada nekoj društvenoj grupi i kroz cijeli svoj život je pripadnik neke od manjih ili većih grupa (nacije, države, porodice, školske grupe, radne grupe itd.) Potreba za pripadanjem potiče iz dva različita izvora, iz izvora zadovoljavanja egzistencijalnih potreba i izvora zadovoljavanja socijalnih potreba. Recimo dijete ide u školu i pripada toj društvenoj grupi u svrhu obrazovanja koje će mu obezbjeđivati finansijska sredstva za život, ali isto tako to su grupe u kojima može ostvariti afirmaciju. Ukoliko grupa ne dozvoljava djetetu afirmaciju, ono će otići u drugu krajnost, imati neprihvatljiva ponašanja da bi skrenulo pažnju na sebe i tako društvo samo odgoji delikvente, jer nije obezbijedilo afirmaciju u nekom pogledu za to dijete. Društvo ima neke norme i pravila od kojih dio je napisan na papiru u vidu zakona i podzakonskih akata i druga pravila koja spadaju u običajne norme. Kritički um se osvrće i preispituje ...
Pročitajte više

Tajna

Slika
Bože, kako se nekada ona ja bojala odlazaka. Kako se nekad ona ja bojala gubitaka. Kako se nekad ona ja bojala oslanjati na Jedini oslonac.  Ima jedna velika neskrivena tajna. Čovjek najslabije vidi ono što mu je pred očima. Jednom kad se baciš na prugu istine kao Ana pod voz, ništa lakše, slobodnije, i radosnije nema od odlaska.  Nemir i sreća su kao dobar i loš blizanac. Uzbuđujući i prevrtljivi kao plamičak vatre. Mentalne mape ih često pomješaju. Pogrešni obrasci uma. Zarobljavaju nas u laž. A uspješno lagati mogu samo inteligentni ljudi, a takvi ne lažu jer vide tajnu.  Kuća laži se gradi na temeljima straha. Straha da ne izgubimo nešto, straha da ne srušimo kuću laži. A strah je manipulator. Tako dobar manipulator  da u njemu prvo i jedino izgubimo sebe. Jedino što je vrijedilo na putu života sačuvati.  Ništa nema lakše od odlazaka i ništa nije lakše od rušenja jeftinih zidova. Ništa nije teže od zamjene jeftinih strahova Jednim najskupljim. Košta nas vječ...
Pročitajte više
ŠTA ZNAČI BITI FIN? Živimo u društvu u kojem su značenja pojmova ozbiljno pobrkana. Učimo pola života kako da budemo fini, a narednih pola kako da to ne budemo, jer se nije isplatilo.  A sam pojam FIN je nekog čudnog karaktera. Fin si ako ispuniš neke norme s kojima se nužno ne moraš ni slagati. Fin si ako progutaš sve kletve i psovke koje bjesomučno plešu u tvom stomaku, a ne izađu iz tebe van. Fin si ako ne kažeš jasno i glasno šta misliš. Fin si kad dozvoliš drugome da vjeruje da si idiot, tako ga nisi uvrijedio. Fin si ako imaš muža ili ženu s kojima se pred narodom toliko slažeš da prosto ličite na Snjeguljicu i princa koji su živjeli sretno do kraja života. Fin si ako suspregneš energiju svojih moždanih vijuga i svjesno zažmiriš na trpljenje koje ti oštećuje štitnjaču, hipofizu, jetru i sve druge organe koji su bitni da budeš zdrav. Fin si sve dok svijetu pokazuješ lažni osmijeh, a sam plačeš iza zatvorenih vrata wc-a. Fin si kad si serviran kao katering i ostali se po...
Pročitajte više