Postovi

Prikazuju se postovi od ožujak, 2018
REDOVI Nekada su duše stajale u redovima kad im je Bog raspoređivao svoje blagodeti. Kroz život se duše sretnu, one koje su se u redovima čuvale za ruke.  U redu za sabur stajala sam među posljednjim. Neki kratak fitilj mi je dat. Moja duša je neke druge duše držala za ruke čvrsto. U redu za sreću možda smo se utopili u suzama da kasnije ne možemo plakati. Ponijeli sa sobom zlatna zrnca tuge, suviše dragocjena da bi ih dijelili sa drugima.  Nekome je Bog dao oči, nekome srca da njima gledaju. Ono vidljivo očima je prolazno. Srce prepozna dušu koja je s njim čekala u redu. Tahanyk
ZANAT    Od čvrstog metala samo vješta ruka može izraditi najfinije tkanje filigrana. Tanke niti pletene poput paukove mreže pretvara majstor u ornament.  Nije svaki zanat za svakoga. Sarač nek oprema konja, a kujundžija nek se bavi plemenitim metalima. Pravljeni smo od različitog materijala. Nekom je dosta sirova, a nekom je neophodna fina obrada.  Samo pravi majstor zna oblikovati proizvod od početka do kraja. Tahanyk
Slika
NA RUBU Ležim u postelji od pamuka dok noć vrata duše otvara. Olovka je daleko, na drugom kraju sobe, zaboravljena na listu papira. Iscurila mrlja tinte razljeva se pod prigušenim uličnim svjetlima u misao. Ne mogu da dohvatim olovku. Zapamtit ću svoj hod po rubu.  Gazim po litici življenja. Negdje na rubu pameti i ludila. Kakve pameti? Kakvog ludila? Pogrešan korak, samo jedan pogrešan korak i hodač po žici stropoštat će se u ambis. Šta je tamo, s druge strane? Usisava me jedan pogled u moju suštinu. Veći je majstor od Da Vincija dok tehnikom sfumata briše moje ucrtane linije onog za ostale i onog za mene. Gdje prestajem ja i gdje počinjem ja? Ko je učitelj, ko je učenik? Zapisat će ruka sa prvim tragom dana ovaj tango. Obećavam sama sebi. Ujutro mrlja ima obris šišmiša ili karlice, ne znam tačno. Tahanyk
Slika
HVALA Moderna psihologija nas stalno upućuje da se zahvalimo na svemu što nam je život servirao. Istina, u nekom prošlom životu, bilo mi je nemoguće zamisliti da ću biti zahvalna ljudima koji su mi nanijeli bol. Ko se još zahvaljuje na pretrpljenom bolu? Naročito, kad vas je boljelo toliko jako kao da vam kidaju tijelo i dušu očnjacima. Da mi je ko rekao da ću se ikome zahvaljivati na trpljenju bola ne bih mu vjerovala. Danas zahvaljujem se svima vama koji ste mi nanijeli bol, jer da vas nije bilo u mom životu živjela bih jadan, prosječni život na kakav ste vi pristali. Zahvalna sam vam što ste mi omogućili da učinim taj posljednji napor i iščupam svoje meso zaglavljeno u zamku vaše žabokrečine. Zahvalna sam vam što ste mi pomogli da ostvarim lične uspjehe i napravim prosperitet na svim poljima svog života. Zahvalna sam vam što ste svojim zlom oblikovali višu dimenziju mog postojanja. Hvala što ste mi bili oluja u leđa i olakšali mi let do zvijezda. Ne miješajte oprost i zah...
NEPROMJENJIVO JE Sve se mijenja, a nepromjenjivo je. Svakog trena sve je drugačije. Pa i staro se ogrne novim ruhom. A sve nepromjenjivo je.  Niko od sebe pobjeći ne može. Niti možeš na nenapisanu stazu, niti možeš van svoje duše. A svaki dan sve drugo je, a nepromjenjivo je. Uvijek tačno onako kao što mora biti, uvijek tačno onako kako mora biti. Sve slučajno je, a unaprijed zapisano je. Kazaljke na nebu se pomjeraju u tačno preciznom vremenu. Poigra se nekad On pa ih malo zavrti unazad. Pogledaš i sve je drugačije, a nepromjenjivo je. I ono što ti se čini istim, nije isto, a u Knjizi nepromjenjeno je. Svojom stazom, oblježenom kamenčićima i stijenama, neminovno korača čovjek. Novi kamen, ista staza. Nova stijena, ista staza. Ona staza zapisana kad nas nije bilo. Nepromjenjiva. Nekom kamen i stijena iskušenje, nekom izazov. Neko ni kamenčić nema snage preskočiti, neko u stijeni tunel pravi. A staza kojom hodiš nepromjenjiva je. Ništa nismo birali, za nas već sve unaprijed o...
"Neprekidni sunčani dani stvaraju pustinju." Arapska poslovica Ima ljudi koji potonu u tuđe oluje. Oni koji su ruka spasa onima čije nebo haraju uragani. Oni koji umjesto nas vide sunčan dan, tamo negdje na kraju mraka. Oni koji su provodnici prevelikog elektriciteta. Oni u čije torbe izljevamo svoje tuge. Oni koji vide naše oslobađanje. Oni koji vide naše ponovno rađanje. Znaju ni oni da rađanja bez boli nema. Znaju i da "Neprekidni sunčani dani stvaraju pustinju." Znaju da je kiša blagodat za rast. Znaju da sve što egzistira je u neprekidnom balansu. Kroz patnju dođe sloboda. Posijano sjeme zla se vrati kao varljivi mirisni hljeb u ruku koja ga je posijala od kojeg nafake nema. A jednako tako i sjeme dobra kao nepresušni izvor nafake.  Ti naši dobri ljudi imaju svoje oluje. Možda u njima bjesni još jači vjetar, možda su kapi kiše velike kao bilijarske kugle, možda je u njihovoj oluji hladnije nego u Sibiru. Kad uđete u njihove oluje razumjet ćete zašto vide...
NOĆ I ISTINA Pokrila je grad svojim plaštom istine. Istine one duboko skrivane od dnevnog svjetla. Istine sačuvane u nama za nas same kad razgovaramo sa noćnom tišinom. Kraljicom istine. Sputa svojim jorganom dnevne laži i svakojaka glumatanja. Pošalje na počinak sve one lažne osmjehe lažnih ljudi. A ona, istina, izađe da zapleše noćnim nebom i pozdravi sazviježđa, poljubi mjesec tamo na kraju postojanja. Oslobođena, pluta kao orahova ljuska na pučini. I ko zna gdje će stići? Ko zna šta će šapnuti? Ko zna šta će urlikati? Ko zna koliko će i samu sebe posjeći? Ko zna koga će postidjeti? a koga zaboljeti? Koji rijetki će joj se obradovati?..dok laž spava ušuškana u svoje balone od sapunice.  Uvijek sam voljela one rijetke koji se istini obraduju.  Tahanyk
MI NISMO "ŽENICE", MI SMO ŽENE Ne, mi nismo žene jedan dan u godini. Žene smo svaki dan. Žene koje nose težinu života na leđima iz minute u minutu. Odavno nismo ženice koje "samo" kisele salatu i "samo" podižu dječicu. Uz to "samo" svaki dan provodimo na radnom mjestu sate i sate, a i danas imamo u prosjeku niže plate od naših kolega. I danas na menadžerskim pozicijma je manje žena nego muškaraca. I danas je u politici deficit žena. I danas je žena stub porodice, a time i cijelog društva.  I u ovom 21. vijeku žene se još uvijek bore za svoje mjesto pod suncem, nećemo odustati, previše smo svjesne sebe, naš software je odlično nadograđen. Da, istina je i danas kiselimo salatu, i pravimo ručak, i dočekujemo goste, i odgajamo djecu, i čistimo svoje kuće, i dotjeramo se, i izađemo u provod, i treniramo, i radimo, i rješavamo teške zadatke iz matematike i fizike, i svakodnevno donosimo velike odluke, i ostvarujemo uspjehe na polju karijere, i...