NOĆ I ISTINA
Tahanyk
Pokrila je grad svojim plaštom istine. Istine one duboko skrivane od dnevnog svjetla. Istine sačuvane u nama za nas same kad razgovaramo sa noćnom tišinom. Kraljicom istine. Sputa svojim jorganom dnevne laži i svakojaka glumatanja. Pošalje na počinak sve one lažne osmjehe lažnih ljudi. A ona, istina, izađe da zapleše noćnim nebom i pozdravi sazviježđa, poljubi mjesec tamo na kraju postojanja. Oslobođena, pluta kao orahova ljuska na pučini. I ko zna gdje će stići? Ko zna šta će šapnuti? Ko zna šta će urlikati? Ko zna koliko će i samu sebe posjeći? Ko zna koga će postidjeti? a koga zaboljeti? Koji rijetki će joj se obradovati?..dok laž spava ušuškana u svoje balone od sapunice.
Uvijek sam voljela one rijetke koji se istini obraduju.
Tahanyk
Primjedbe
Objavi komentar