"Neprekidni sunčani dani stvaraju pustinju." Arapska poslovica
Tahanyk
Ima ljudi koji potonu u tuđe oluje. Oni koji su ruka spasa onima čije nebo haraju uragani. Oni koji umjesto nas vide sunčan dan, tamo negdje na kraju mraka. Oni koji su provodnici prevelikog elektriciteta. Oni u čije torbe izljevamo svoje tuge. Oni koji vide naše oslobađanje. Oni koji vide naše ponovno rađanje. Znaju ni oni da rađanja bez boli nema. Znaju i da "Neprekidni sunčani dani stvaraju pustinju." Znaju da je kiša blagodat za rast. Znaju da sve što egzistira je u neprekidnom balansu. Kroz patnju dođe sloboda. Posijano sjeme zla se vrati kao varljivi mirisni hljeb u ruku koja ga je posijala od kojeg nafake nema. A jednako tako i sjeme dobra kao nepresušni izvor nafake.
Ti naši dobri ljudi imaju svoje oluje. Možda u njima bjesni još jači vjetar, možda su kapi kiše velike kao bilijarske kugle, možda je u njihovoj oluji hladnije nego u Sibiru. Kad uđete u njihove oluje razumjet ćete zašto vide sunce prije nas.
Primjedbe
Objavi komentar