OTROVANI POLEN 


Još jedno proljeće vrijeme proždire. Još jedno proljeće u kojem ću utkati svoje oluje u tratinčice. Vjetar će ti šaputati moje ime i ječat će prozori iskasapljene boli. Sjeći će te nježne kapi kiše i rosa će ti peći oči. 
A ja, ja ću nositi cvjetne podvezice na svečanosti Hadovog raja. U svaki cvijet urezat ću tvoje ime. Slova će se stopiti sa porama ove kože. I znoj će imati okus polena. Začinit ću ti čašu boljenja. 
Samo za tebe napisat ću jednom tu naopaku priču o čestitim kurvama perom bezbojnog mastila. Popit ćeš slova ovog otrovanog polena koji si servirao meni. 
Obrisat ću te kao što smrt briše život.
Tahanyk

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

ČOVJEK KAO SOCIJALNO BIĆE

Tajna